Ne umanjujući veličinu Bjeličina opusa u Dinamu, koji je bio blistav i antologijski, nekako se čini prirodnim, pa čak i poželjnim da Dinamu proljeće u Europi napokon osigura i jedan trener koji je gotovo cijeli svoj sportski vijek proveo u Dinamu. To bi se moglo dogoditi Zoranu Mamiću ovoga četvrtka u Rotterdamu, gdje Dinamo gostuje kod Feyenoorda (19 sati).
Posljednji primjerak takvoga, autohtonoga Dinamova trenera ‘od glave do pete’ prije Mamića bio je Ivica Horvat, legendarni branič koji je u maksimirskom klubu proveo čak 12 godina kao igrač, s njim osvojio dva naslova prvaka, a kao trener Kup sajamskih gradova. Ivica Horvat zvani Čamp tvorac je posljednjeg Dinamova prezimljavanja prije Bjelice, tamo još iz sezone 1969./1970., inače gubitničke sezone, u kojoj je Dinamo u prvenstvu bio tek šesti.
Život mu visio o niti
Zanemarimo ovdje načas Mamićevu nepravomoćnu presudu zbog izvlačenja novca iz Dinama i sve učinke koje ona za sobom povlači, i fokusirajmo se na Zorana Mamića samo kao nogometaša i trenera. I dobit ćemo dojmljivu, upečatljivu sliku jedne doista raritetne Dinamove sportske ličnosti.
Za početak, samo statistički, Zoran Mamić kao igrač, trener i sportski direktor osvojio je u Dinamu čak 27 trofeja. Zoran Mamić, inače rođeni Zagrepčanin i Dinamov pionir, jedini je nogometaš koji je u Dinamu spojio dva uzbudljiva majstorska ciklusa dijeleći svlačionicu najprije s Ladićem, Bobanom i Šukerom, a na kraju karijere s Ćorlukom, Modrićem i Eduardom.
Zoran Mamić, uz Ladića i I. Cvitanovića, jedini je nogometaš koji je nastupao za Dinamo u bivšoj Jugoslaviji i u Hrvatskoj te HAŠK Građanski i Croatiju. Potom je Zoran bio je vrlo solidan bundesligaški igrač s 82 nastupa za Bochum i Bayer Leverkusen, a nominalno ga se vodi i kao osvajača svjetske bronce 1998. u Francuskoj iako na tom turniru nije igrao ni minute.
Sastavimo li pak proizvoljno idealnu momčad od igrača s kojima je Zoran Mamić igrao u klupskoj karijeri, u njoj bi se našla čak petorica kapetana Hrvatske (Boban, Šuker, Živković, N. Kovač i Modrić), te po jedan kapetan Njemačke (Ballack) i Brazila (Emerson).
I još nešto iz igračkih dana: nastupajući za Dinamo, Zoran je imao dvije teške, čak po život opasne situacije. Još 1992. godine teško je stradao u prometnoj nesreći kod Božjakovine, kada je ispao iz automobila nakon sudara s kamionom. Tada je pauzirao šest mjeseci. Koju godinu kasnije, u zračnom dvoboju s Osječaninom Ergovićem, imao je hematom na mozgu.
– To je bila ozljeda opasna za život. Docent Paladino, neurokirurg koji me liječio, rekao je da sam jedan od tisuću koji se izvukao nakon ovakve ozljede – ispričao je jednom zgodom Zoran.
Toliko o Mamićevim igračkim dosezima...
A Mamić trener? Krenimo od kraja; dakle, Zoran je od prošloga tjedna trenerski rekorder po broju europskih pobjeda s Dinamom; ima ih 15, nasuprot Bjeličinih 14. Prezimi li, bit će tek šesti trener plavih kojemu je to uspjelo, nakon Antolkovića (1962./1963), Konjevoda (1965./1966.), Zebeca (1966./1967.), Horvata (1969./1970.) i Bjelice (2018./2019.). Da još pojačamo dojam, među onima koji to nisu uspjeli su Marković, Blažević, Kranjčar, Barić, Ardiles, Kuže, Ivanković, Zajec, Halilhodžić...
Usto, Zoran Mamić šesta je poslijeratna figura u povijesti Dinama koja je bila prvak kao igrač i kao trener plavih, nakon Kranjčara, Vlaka, Kužea, Solde i Jurčića, ali i do sada jedini koji osvojio naslov prvaka bez poraza. Bilo je to u sezoni 2014./2015.
Također, Zoran je vlasnik i još jednoga teško dostižnoga rekorda: jedini u povijesti Dinama nanizao je bez poraza čak 56 službenih utakmica u domaćim natjecanjima, čime je debelo nadmašio dotadašnjeg rekordera Blaževića (34). Mamić je rekorder među Dinamovim trenerima i po broju utakmica zaredom bez poraza u Hrvatskoj ligi nanizavši ih čak 50.
Ima toga još, za dinamovce osobito važnoga detalja: Zoran je rekorder i po broju pobjeda nad Hajdukom, ima ih 11. Usto, jedini je Dinamov trener koji je pobijedio Hajduk u svim natjecanjima šest puta zaredom, zatim ima čak 12 utakmica u nizu protiv Hajduka bez poraza (drugo mjesto dijele Bukovi i V. Marković s po sedam) i jedini je Dinamov trener koji je u samostalnoj Hrvatskoj Hajduku dao pet komada (5:0 u četvrtfinalu Kupa 2014. godine).
Da se malo i našalimo, Zoran Mamić jedini je Dinamov trener koji je napustio klupu plavih usred utakmice i odšetao u svlačionicu, u susretu protiv Rijeke, revoltiran telefonskom intervencijom brata Zdravka oko uvođenja u igru jednoga igrača. Netko drugi na njegovom mjestu dobio bi otkaz već na atletskoj stazi, hodajući prema svlačionici.
Bio u finalu klupskog SP-a
Nakon odlaska iz Dinama, Zoranu Mamiću pripala je laskava funkcija trenera najvećega azijskoga kluba, saudijskog Al Hilala, kojega su prije njega vodila samo dvojica Hrvata; Jozić i Dalić. A u najblistavijem razdoblju međunarodne trenerske karijere, Zoran je postao treći hrvatski trener koji se našao u finalu Svjetskog klupskog prvenstva, natjecanja koje je prethodilo Intercontinentalnom kupu (u kojemu se igrala jedna utakmica), pa je utoliko njegov put s Al Ainom bio neusporedivo teži od Ivićeva (Porto) i Jozićeva (Colo Colo).
Zoran Mamić, kako kažu u GNK Dinamu, nije dostupan za intervjue, pa nismo treneru plavih na korak od krešenda karijere u mogućnosti postaviti niti jedno škakljivo pitanje: npr. hoće li proslaviti europsko prezimljavanje, kome će ga posvetiti, kako je to za sebe pridobio dojučerašnje Bjeličine vojnike, Livakovića, Ademija, Oršića, Petkovića...?
A kako se, osim prezimljavanja, neumoljivo približava i još jedan Dinamov sudbinski datum, naodmet ne bi bio i upit – posjeduje li Zoran Mamić putovnicu BiH?
Kao i obicno imamo zanimljiv naslov, iz naslova bi se dobio dojama da nam novinar zeli podariti neku zanimljivu pricu, nepoznatu, no opet ja na djelu priprema za slucajni kiks u dvije utakmice, da bi pljuvacinja mogla biti jos veca, od ovih "hvalospjeva", vec cesto puta vidjeno ovdje od doticnog