Životna drama čovjeka kojem se divila Jugoslavija: Imao je gomilu novca, danas je rubu engzistencije

Bivši nogometaš Zoran Vorotović (64, na fotografiji desno), jedan od najboljih bekova u bivšoj Jugoslaviji, prolazi kroz jako teške životne trenutku. Bivši nogometaš podgoričke Budućnosti, Crvene zvezde i reprezentacije Jugoslavije već je 21 godinu teško bolestan i potpuno je ovisan o pomoći drugih. U karijeri je zaradio ogroman novac, no danas je podstanar i na rubu egzistencije.

- Moj život je bio bajka u kojoj sam radio sve što sam želio, dok 19. listopada 2001. godine nisam za Nikoljdan doživio tešku prometnu nesreću kod Podgorice. Vraćao sam se iz noćnog kluba kada sam s Mercedesom 300 coupe "pomeo" dvije zaštitne ograde duge po sedam metara te sam od udarca završio na drugom katu jedne kuće pokraj puta - rekao je Vorotović za Slobodnu Dalmaciju i dodao:

>> VIDEO: 'Ovo je čudo, takav igrač rodi se jednom u 50 godina! Dalić? Njega nitko nikad neće skinuti!'

- Nisam nešto bio ni popio, kažu da sam bio ta dva i pol sata i pri svijesti dok su me vatrogasci izvlačili, ali sam sve to vrijeme osjećao užasnu bol. S tom boli živim već 21 godinu, ona ne prestaje. To je u luđačka bol koju ni lijekovima ne mogu smiriti, a popio sam od te nesreće pun brod opioidnog analgetika, koji djeluje na središnji živčani sustav, poput morfija. Od te nesreće sam stopostoni invalid jer su mi "potrgani" mišići lijeve ruke, zapravo cijelog brahijalnog pleksusa, a ruka je slomljena na nekoliko mjesta, kao i lijeva noga. Cijela lijeva strana, osim donjeg dijela lijeve noge, potpuno je nepokretna, a bolovi su nesnosni, tako da sam 23 sata u krevetu, a jedan sat u kolicima.

Ovaj nogometaš koji je u Prvoj saveznoj ligi bivše države odigrao 246 utakmica i zabio 15 golova danas živi jako teško.

– Ni od titogradske Budućnosti, gdje sam igrao punih deset godina, ni od Fudbalskog saveza Crne Gore nikada nisam dobio ni jedan euro. Niti trenutne pomoći, a kamoli da su mi dali neki stalni prihod, a mislim da sam zaslužio dobiti nacionalnu penziju i zbog svojih sportskih rezultata i teškog zdravstvenog stanja. Tu penziju su dobili mnogi drugi, manje poznati sportaši koji su, hvala Bogu, zdravi ljudi. Dejan Savićević, predsjednik našeg Saveza, nogometni je genij, ali mislim da je mogao za mene napraviti puno više. Zašto nije, ne znam, a i ne pitam ga!? U dva navrata kada sam ga vidio, dao mi je po tisuću eura i na tome mu hvala, ali od Saveza koji on vodi nisam dobio ništa. Crvena zvezda, u kojoj sam igrao godinu dana, mjesečno mi uplaćuje 26 eura - kaže Vorotović koji je imao 18 operacija.

– Bivša žena Slađana, djevojački Radičević, ostala je uz mene kao prijateljica iako smo se mojom greškom razveli, a uspjela mi je nakon mukotrpne borbe srediti sportsku invalidninu od 220 eura. Ukupno po raznim osnovama dobijem 710 eura mjesečno, a stan u Podgorici od 25 kvadrata plaćam 300 eura. Osam vrsta lijekova, akupunkture i ostali tretmani me dnevno koštaju najmanje 50 eura.

A na vrhuncu slave Vorotović je živio kao kralj. Iz Zvezde je otišao u Tursku iako mu je tadašnji predsjednik Hajduka Tito Kirigin nudio ogroman novac da dođe u Split. Iz Turske se vratio s dva i pol milijuna maraka.

- Imao sam tada sve, kupio sam stan u Beogradu, par lokala, kockao sam svaki dan. Najviše sam udarao rulet, znalo se gubiti po deset tisuća maraka u petnaest minuta... Eto vidite da vam Momir Bakrač, moj suigrač i hajdukovac, to potvrđuje. Davao sam svima, častio sve, kupovao i što mi treba i ne treba, sa mnom nikome nije bilo dosadno niti je itko bio gladan i žedan. A onda je stigla ta prometna i sve je otišlo na moje liječenje. I stanovi, i lokali, i zarada, sve.

Pomogao mu je i legendarni igrač Hajduka Ivan Gudelj koji je jedan od organizatora večeri na kojem se prikupljala pomoć. Vorotoviću je jedina šansa da ode na operaciju u Lyon koja bi mu smanjila nesnosne bolove, no taj zahvat stoji 70 tisuća eura. Njegova obitelj ne moli nikoga, niti želi objaviti račun, ali smtra da oni koji žele pomoći mogu vrlo lako doći do njih.

>> Pogledajte i video