Životna priča Andreja Kramarića: Kako se stvarao novi Šuker

Trebao je biti heroj svoje Maksimirske ulice, no da bi dokazao nogometnu raskoš Andrej Kramarić morao je otići sve do kraja stare ceste Karoline, prve koja je povezivala unutrašnjost s Rijekom. Izvanserijski talentiranog Zagrepčanina traže najveći svjetski klubovi, njegovi se golovi vrte po glavama Josea Mourinha, Pepa Guardiole, Diega Simeonea, Jürgena Kloppa, Filippa Inzaghija..., a večeras bi u kockastom dresu protiv Italije na San Siru, u najtežoj utakmici kvalifikacija za EP, trebao zablistati u paru s Marijem Mandžukićem. Svima je danas jasno da je taj dečko na tragu najboljih napadača koje je Hrvatska ikad imala, a i izbornik Niko Kovač tepa mu da je novi Šuker. Pitanje zašto se nije uspio dokazati u svom klubu, u svom gradu, uvijek će visjeti u zraku. Ovo je njegova nogometna priča, kako se stvarao novi Šuker...

– Vjerojatno sam i rođen s loptom – znao je reći Andrej Kramarić (23) vrteći film na početak svoje priče. Lopte su poletjele dnevnim boravkom stana u Šubićevoj ulici čim je prohodao, a igra je bila užitak sve dok se jednog dana pretužan nije vratio iz vrtića.

– Tata, svi su dečki s kojima sam igrao otišli, upisali su se u osnovnu školu i nemam se više s kime igrati...

Priču je potvrdio i odgojitelj Damir, koji je tada, polovicom 90-tih, bio zagrebački prvak s malonogometnim klubom vrtića Vedri dani. Plavokosi je mališan bio njegov glavni igrač.

– Sjeli smo tata Josip i ja u auto, a ja nisam znao kamo idemo – prisjetio se Krama, a destinacija je bila udaljena samo pet tramvajskih stanica – maksimirski stadion. Dočekali su ih Stjepan Lamza i Fahrija Dautbegović, a kad su vidjeli mališana koji se pojavio, ustvrdili su da je za nogomet još premlad.

– Ostao je sam, izgubio je generaciju, što da radim? – govorio im je Kramarićev otac.

Slijegali su ramenima i rekli mu neka mali ipak, kada su već došli, ostane na tom treningu.

– Sjećam se toga kao danas, jedva ste ga mogli vidjeti koliko je bio mali – kaže Fahrija Dautbegović, kojem se razvukao osmijeh na lice čim smo spomenuli Kramarića.

– Tko si ti, kak' se zoveš, nikak' da ti zapamtim ime... – mučio se Lamza tada s mališanovim imenom, a Krama je bio u čudu, zašto ga trener stalno zove k sebi.

– Trkali smo se Štef Lamza i ja laktovima pokazujući na njega. Štef mi je odmah na početku treninga, kad je Andrej primio loptu, rekao: "Čuj, ovaj mali je čudo!". A da ste vidjeli tu brzinu! Postavili smo im brzo test sprinteva na 50 metara, a on ih je ostavio za deset metara, iako su svi bili i veći i stariji od njega. Odmah dan kasnije registrirali smo ga kao igrača, nakon samo jednog treninga! Subotom bi igrao za limače, a nedjeljom za starija godišta... Odlučili smo ga tada postaviti u obranu. Neka se mali kali, znali bismo si Lamza i ja reći – dodaje legenda Dinama.

Inteligentni matematičar

Prvu je službenu utakmicu Kramarić za Dinamo igrao protiv Sesveta, a kad je trebao dobiti dres, nastao je problem – u klubu nije bilo tako malog dresa! I u onom najmanjem nisu mu se vidjele noge, jer su mu nogavice kratkih hlača bile gotovo do gležnja. U debiju je zabio dva gola.

– Nismo mogli vjerovati, sjećam se da sam kao klinac gledao njegove utakmice, u kojima bi Dinamo pobijedio sa 10:0, a on bi zabio devet golova! Svi smo se čudili i gledali, pa što je sad to? – priča nam Ivan Tomečak (24), njegov prijatelj od tih dana, s kojim danas igra u Rijeci i živi u istoj kući u Opatiji.

– Sjećam se dana kad smo se upoznali, a to je i jedna od prvih stvari koje pamtim. Bio je za glavu manji od svih, toliko mali da smo pazili na njega. I uvijek je bio ispred svih... – dodaje Tomečak, koji je također počeo u njegovo doba, a ovaj je tjedan i debitirao za reprezentaciju Hrvatske, u utakmici s Argentinom.

Kramarić i otac su na igralištu iza kuće vježbali unedogled pucanje na gol. Vikende bi provodili na livadi, gdje bi im dva štapa simulirala vrata. Rezultat se vidio brzo. Trljali su oči svi, a Krama se brzo popeo na tron, zabio vrtoglava 452 gola i uvjerljivo postao najbolji strijelac u povijesti Dinamova podmlatka. Uzor mu je bio tko drugi nego Davor Šuker, napadač u čijem je dresu odrastao, zvijezda iz Francuske 1998. godine, idol svih njegovih vršnjaka.

– Htio je oduvijek biti Šuker! – pričaju nam u njegovu kvartu, u Šubićevoj.

Gol po gol, stubu po stubu, brzo je stigao trenutak kada se priključio prvoj momčadi Dinama. U to su doba, 2008. godine, u klubu bili Luka Modrić, Igor Bišćan, Mihael Mikić, Tomo Šokota, Mario Mandžukić i Boško Balaban.

– Imali smo pucački trening na koji su došli Andrej i Šime Vrsaljko, imali su tada jedva 17 godina. Tomo Šokota i ja smo se u čudu pogledali kada je stao pokraj nas i s takvom lakoćom opalio iz slobodnjaka, a lopta je s takvom preciznošću ušla u gol – priča nam Boško Balaban pa dodaje:

– Rekao sam odmah Šokoti: 'Ovaj će biti golgeter, i te kakav'. Čim smo vidjeli kako puca, kut noge, kako razmišlja, bilo nam je jasno da su pred njim velike stvari. Prema realizacijama, sličio je na Eduarda da Silvu, a u driblinzima na Alessandra Del Piera. Mijenjao je smjer drugačije od svih drugih, a na njegov sjajan trzaj visoki stoperi nisu mogli reagirati. I po testovima koje smo tada radili u Dinamu vidjelo se da ima kapacitete, da je u vrhu po fizičkoj izdržljivosti. Svi ih mi nogometaši imamo, ali da bismo mogli igrati u ligama petice, moraju biti na svjetskoj razini. A Šime i Andrej imali su ih prije nego što su postali punoljetni! – prisjeća se svog suigrača Balaban.

– Međutim, da budete vrhunski, bilo umjetnik ili sportaš, morate biti inteligentni, tijelo samo izvršava naredbe mozga. Sportska inteligencija ne spominje se bez razloga. Pogledajte njegov lob kojim vara golmane. Netko ga može ponavljati unedogled, ali nikad ga neće moći izvesti. Kramarić ima taj magični dodir. Šansa za nas napadače otvara se u djeliću sekunde, u kojem treba donijeti odluku kako reagirati. Kad se to provede u djelo, a on to čini sjajno, to je savršenstvo. Odlika najboljih ionako je u najtežoj situaciji pronaći najjednostavnije rješenje – dodaje bivši napadač Dinama, Aston Ville, Club Bruggea...

U to je doba Kramarić završavao MIOC, zagrebačku matematičku gimnaziju, a matematika mu je, uz logiku, bio najdraži školski predmet.

– Pomagali smo mu svi, donosili bilježnice, kopirali gradivo, a i u školi su ga voljeli – kažu nam u Šubićevoj. Završio je školu kao odlikaš, Osnovnu školu Silvija Strahimira Kranjčevića i gimnaziju MIOC, pa upisao Ekonomski fakultet, također u Maksimiru. Sve u kvartu, u krugu par stotina metara od kuće...

Kod nogometaša su upravo godine oko punoljetnosti najteže, jer prerastaju mlađe kategorije, a opet su premladi da igraju na najvišem nivou. Sjetite se posudbi, Luke Modrića u Zrinjskom, Eduarda u Croatiji Sesvetama i Interu, Alena Halilovića koji je malo igrao u Dinamu, pa je danas u Barceloni B, sve je to u to doba... Kramarić je ostao u Maksimiru, zabijao je za prvu momčad, sve do dolaska Vahida Halilhodžića, koji ga je sve češće gurao na klupu. Posudba u Lokomotivu bila je za njega eksplozija, zabio je 20 golova u 44 utakmice te kao napadač Lokomotive bio u utrci s napadačem Rijeke Leonom Benkom za najboljeg strijelca lige. Dinamovi čelnici odlučili su vratiti Kramarića u Maksimir s posudbe, no opet je, iako se dokazao u drugom okruženju, sjedio na klupi. Nakon Dinamove utakmice u Koprivnici, gdje su prednost dobili Fatos Beqiraj, a kasnije i Alen Halilović, razišao se s čelnicima kluba... Pitao je tadašnji plavi devet svog trenera Zorana Mamića zašto rijetko dobiva priliku, i pokazali su mu na izlazna vrata.

Zoran Mamić je godinu dana kasnije, u nedavnom intervjuu za Večernji list, rekao:

– Andrej nije otjeran iz Dinama, samo nije imao dovoljno strpljenja. Zapostavljen? Možda je tako i bilo u tom trenutku, no bilo je prije mene trenera u Dinamu kod kojih također nije igrao. Mogu samo reći da mi je žao i da bih u momčadi volio imati takvog igrača – kazao je Zoran Mamić. No, bilo je kasno. Ne za Kramarića, njega je čekao briljantni uzlet, nego za Dinamo.

Branko Ivanković nedavno je taj odlazak za Al Jazeeru ovako komentirao:

– To je rana na srcu Dinamovih navijača. Radi se o pogreški u procjeni kvalitete igrača, poput one Roberta Prosinečkog... – kazao je Tanac nakon što je Kramarić otpratio s Kantride nizozemski Feyenoord, što je jedna od najvećih pobjeda tog kluba u povijesti. Prema svemu, ostaje dojam da se interesi dviju strana nisu poklopili.

Opuštanje uz ribolov

– Šteta, ali pronašao je put da se dokaže. Kad bih ga uspoređivao, odmah bi rekao da je on – poput Messija! Razlika je samo što Andrej igra desnom nogom, a Messi lijevom. Igrač je bez mana, a godi mi kad mi se ponekad zna javiti, popijemo i kavu kad se vidimo – kaže nam njegov prvi trener Fahrija Dautbegović te dodaje:

– Pratim danas sve njegove utakmice, veselim se svakom njegovu golu. Ali, znate, ima puno igrača koji su počinjali kod mene. Od Ladića, Butine, Marića, Šimića, Šokote, Bišćana... A i danas dolaze nove zvijezde.

U Rijeci, u koju je došao lani, Kramarić briljira. Postigao je dosad 21 pogodak u prvenstvu u 15 utakmica, a samo svojim lokosima prošli vikend – pet komada! U prosjeku, gol zabije svakih 57 minuta, a igra se, kako znamo, 90 minuta... Lani je igrač s brojem 91 (godište rođenja) zabio osam golova u pobjedi 11:0 protiv Zmaja iz Blata. Našao je klimu u kojoj savršeno funkcionira.

– U Rijeci smo svi prava klapa. Istina, Andrej i ja se znamo od malih nogu, i puno je lakše igrati u momčadi kad ste dobri s nekim, ali takva je cijela momčad Rijeke. I to se, nadam se, po našim rezultatima i vidi... – kaže Kramarićev sustanar Tomečak, koji mu je i "mentor" u – ribolovu!

– Andrej i ja zdušno odlazimo u ribičiju, prema Medveji, imamo svoju poziciju, sjednemo na obalu, izvadimo štapove i čekamo da ugrize. Tako nalazimo mir, a želim Andreju pomoći da se odmori od sve te pompe oko njega, da se opustimo. Srećom, opuštanje ne traje predugo, jer kad riba zagrize počinje akcija! Nedavno je kupio i prvi ribički štap, vadimo orade, arbune..., a potom ih nosimo kući gdje nam ih moja supruga priprema – prenosi Tomečak.

Predsjednik Damir Mišković i trener Matjaž Kek stvorili su simbiozu, nerijetko ćete momčad i upravu vidjeti kako se u dva ujutro grle na Korzu, slaveći sa svojim navijačima novi uspjeh kluba. Jedan od najzaslužnijih za to što je na Kantridi danas pozitivna nogometna euforija, uz spomenuti predsjedničko-trenerski dvojac koji tjera napadačku filozofiju, upravo je Andrej Kramarić. Dapače, njegove pogotke, pogotovo lob o kojem je govorio Balaban, trener Kek naziva remek-djelima te tvrdi ono što svi žele čuti, da Kramarić može još i bolje, odnosno da je još uvijek nebrušeni dijamant te da ljudi nisu ni svjesni koliko je još u njemu rezerve. Krama je na obali pronašao sve ono što kod kuće u Maksimiru nije imao.

>>Kramarić svaki put zabije na premijeri! Sutra mu je prvo gostovanje s reprezentacijom...