Devetnaestogodišnji cibos Ante Toni Žižić (210 cm) izveo je jednu od najimpresivnijih predstava u povijesti ABA lige. Za Ciboninu treću ovosezonsku pobjedu u ABA ligi izborenu u Skoplju protiv MZT-a uknjižio je 37 koševa, 20 skokova i tri blokade. A takve brojke donijele su mu valorizaciju od 56 indeksnih bodova. Više ih je imao jedino Dejan Milojević (59), prije 12 godina. Impresivno, briljantno, superiorno...”, riječi su i izvješća s te utakmice na internetskim stranicama regionalne lige. Oduševljeni su i u njegovu budućem NBA klubu Boston Celticsima, a blogeri “Kelta” pišu kako je Ante postigao ono što u toj ligi nisu uspjeli niti igrači poput Teodosića, Bojana i Bogdana Bogdanovića, Šarića...
Nezapamćena dominacija
- Ovakvu dominaciju davno nismo vidjeli. Ne samo od klinaca njegovih godina nego općenito. On iz sezone u sezonu napreduje, a gdje je lani griješio ove godine to ne čini. Recimo, sada kada ga udvoje pronalazi dobra rješenja dodavanjima. Osim toga, u posljednje dvije godine dobio je 15 kilograma čiste tjelesne mase što je za njegovu igračku poziciju jako važno kako bi se othrvao u reketu - zbori Cibonin izvršni dopredsjednik Aleksandar Petrović s kojim oduševljenje dijeli i Antin trener Damir Mulaomerović koji od svojih igrača pak traži da se na nadarenog centra igra što više.
Potpisnik ovih redova Antu je prvi put vidio na plaži u njegovim Dućama, mjestu prvom do Omiša u kojem je i započeo svoje prve košarkaške korake, baš kao i njegov 17-godina stariji brat Andrija, svojedobno prvotimac velikih europskih klubova poput Barcelone, Olympiakosa, Panathinaikosa i Makabija.
Već tada, kao 14-godišnjak, bio je visok oko dva metra i na njemu se primjećivala iznimna genetika, no i takav je s guštom skupljao ležaljke. Radio je to cijelo djetinjstvo pa se otac Ivan zna našaliti da je bio “čuvar plaže u ljetnom razdoblju”, a sjećamo se i da nam je tata jednom rekao i ovo:
– Ante je skupljao ležaljke od svoje pete godine. Nije tada još znao niti računati, a 10 kuna znao je naplatiti tako da traži dvije kovanice od pet kuna, dakle dva “medvjeda”, ili jednu papirnatu desetku.
Bio je hobotnica na golu
Po očevu kazivanju, nakon što se bavio plivanjem i nogometom, košarku je organizirano u KK-u Omiš počeo trenirati sa 12 godina, ali tek nakon što je prerastao sve svoje vršnjake nogometaše i nakon što je i za vratara, a bio je prava hobotnica na golu, postao previsok. Vrlo brzo zapazili su ga i na Gripama pa je postao član Vujčićeve košarkaške akademije.
– Svaki dan sam i po dva puta putovao do Splita i nazad, 25 kilometara u jednom smjeru. Bilo je dosta naporno jer sam se morao ustajati jako rano, na bus u 6.30, a često se zbivalo i da se, zbog večernjih treninga, kući vraćam jako kasno. Po cijele dane sam bio u pogonu.
Cijelo to vrijeme uzor mu je bio stariji brat kojem se divio, no neće proći puno vremena kada će se Andrija, sadašnji Cibonin sportski direktor, diviti njemu. Ponajprije kada mu braco već sljedeću jesen zaigra u NBA ligi, a onda vjerojatno i kada s jednim svojim ugovorom premaši inače sjajnu bratovu ukupnu zaradu. No, sreća je da Ante i njegova obitelj ne trče za novcem, pa je slijedom toga i odgodio odlazak u NBA za još jednu sezonu. Tko god da je tako odlučio, sjajno je odlučio jer za razliku od njegovih jednako talentiranih vršnjaka Bendera i Zupca, koji u NBA zasad igraju minimalno, Ante ima maksimalnu minutažu s perspektivom da bude najbolji igrač ABA lige.