Zvučat će kao Andersenova bajka, jer glavni lik ove crtice je Danac, ali nije. Nije bajka. Ovo se zaista dogodilo, koliko god vam u svijetu modernoga nogometa zvučalo nestvarno. Dakle, nekadašnji slavni danski nogometaš Morten Olsen preuzeo je kao izbornik tamošnju reprezentaciju u srpnju 2000. godine i potpisao dvogodišnji ugovor s Dancima. U svom prvom ciklusu odveo je Dansku na SP 2002. i tamo ispao u osmini finala od Engleske. Odmah je dobio novi ugovor do 2006., te u međuvremenu odveo Dance na EP 2004., ali i podbacio u sljedećem ciklusu, za SP 2006.
Ne treba ga bušiti
Međutim, Danskom savezu to nije smetalo, pa su mu već u studenome 2005. godine, dakle dok je bio poraženi i pokunjeni izbornik, produljili ugovor čak do 2010. godine. U tom razdoblju Danska se s Olsenom nije bila plasirala na EP 2008., a potom je promašila i SP 2010. Na veliku scenu vratila se tek na EP-u 2012.
Olsenu je tada opet bio produljen ugovor do 2016. godine, i nije mu dlaka pala s glave iako je kiksao u ciklusu za SP 2014. Rastali su se, naravno sporazumno, tek nakon što se Olsen nije uspio plasirati ni na EP 2016. Uglavnom, izbornik Morten Olsen bio je i uspješan i hvaljen, i neuspješan i kritiziran, a na klupi Danske trajao je čak petnaest godina i vodio reprezentaciju u čak 163 utakmice.
Najiskrenije, istu sudbinu želimo i Zlatku Daliću na klupi Hrvatske, ako si je, naravno, želi i on sam. Jer, kakva god hrvatska reprezentacija u ovom trenutku bila, i koliko je sve što ona prezentira Dalićev rukopis, taj je Livnjak još uvijek najveći izbornik kojega smo ikada imali. U kamenu je uklesano da je Zlatko Dalić preuzeo reprezentaciju koja se jednom rukom pridržavala viseći na rubu ponora eliminacije sa SP-a i onda s njom ostvario visine koje možda neće više nikada ostvariti niti jedan izbornik. To je temeljna poruka ove priče, zašto povjerenje Dalića još nije okopnjelo.
A tko je u tom trenutku, u listopadu 2017. godine, bio Zlatko Dalić? Nitko i ništa. Niti je bio reprezentativac i proslavljen nogometaš poput Nike Kovača, niti je imao karizmu Bilića i Štimca, niti iskustvo Otta Barića, niti znanje Ćire Blaževića, niti Mamićevu logistiku poput Ante Čačića. A napravio je više od svih njih, i samo zbog te činjenice mora imati neograničen kredit i plebiscitarnu potporu.
Na kraju, zbog Dalićeva remek-djela na ulice je izašlo milijun ljudi i stalo uz omiljenoga izbornika. Ako se ta brojka do danas i prepolovila, Dalić je još uvijek jedan od najpopularnijih ljudi u Hrvatskoj. I uz takvoga treba stati, čuvati mu leđa, a ne mučki udarati i bušiti ga. Iznositi činjenice i konstruktivno upozoravati na propuste – da, ali trivijalizirati i banalizirati njegov opus i raditi mu o glavi sigurno i odlučno – ne!
Na žalost, u izborniku Daliću danas neki, uglavnom vječiti destruktivci i osporavatelji svega iole vrijednoga, vide umjetnika neuspjeha i previda, kao da nikada ništa o nogometu nije znao, niti je u njemu išta postigao. Što je naravno nepošteno, nekorektno i bogohulno. Jer, osim srebra sa SP-a, Dalić je Hrvatskoj priuštio još jedno slatko iščekivanje velikoga natjecanja, a Nogometnom savezu još jednom priskrbio ogroman novac.
Također, Zlatko Dalić, kakva god njegova momčad bila, može se pohvaliti da već dvije godine drži Hrvatsku u prvih deset svjetskoga nogometa. Primio je Hrvatsku na 17. mjestu, potom je digao na četvrto (na kraju 2018.), zatim sljedeću godinu okončao kao šesti, a sada je Hrvatska deveta. I s te pozicije osigurala si je status članice prve jakosne skupine u kvalifikacijama za SP 2022.
Da, Dalić je u međuvremenu jednom bio poražen i s 0:6, od Španjolske, i dvije godine nakon tog brodoloma, dobio je barem neku satisfakciju; pa što, jednako je sa Španjolcima prošla i Njemačka: 0:6!
Dalić je, naravno, odgovoran za sve oscilacije koje se događaju u tranzicijskom razdoblju reprezentacije i od toga ne treba bježati. No, one su, s obzirom na mladost Vlašića, Brekala, Uremovića, Ćaleta-Cara..., posve očekivane i podnošljive, i na kraju – prošle su praktički bezbolno. Bez propuštenoga velikoga natjecanja.
Treba mu mir pa se ne javlja
Zlatko Dalić ima i još jedan jak, gotovo pa neoboriv argument za ostanak. Luka Modrić i on su dva tijela/jedna duša, a izbornik koji ima takvu potporu Zlatne lopte praktički je nedodirljiv. Tu se mora priznati da je Dalić bio dobar slušač poslušavši savjet jednog starijeg, iskusnije kolege: “Budi dobar s Modrićem i imat ćeš mir.”
U skladu s tim, Dalić je pronašao žicu svome kapetanu koji je upravo pod njegovim vodstvom odigrao svoje najbolje utakmice za reprezentaciju. I danas, Luka Modrić s 35 na leđima, posljednjim ostacima snage i žustrine još uvijek poput 20-godišnjaka gine za nacionalnu momčad držeći do sebe i svoje riječi, ali i čuvajući integritet svoga prijatelja na klupi. Taj tandem ispisao je najljepše stranice hrvatskoga nogometa. I vjerojatno će zajedno otići sa scene.
Izbornika Zlatka Dalića pokušali smo jučer dobiti na telefon, želeći u razgovoru s njim podvući crtu pod reprezentativnu 2020. godinu. Procijenivši da mu treba mir, izbornik se nije javljao na pozive, niti odgovarao na poruke.
- Dalić je s reprezentacijom u 2018. godine u Rusiji došao do finala SP-a svladavši na tom putu dva svjetska (Argentinu i Englesku), te jednog europskog prvaka (Dansku)
- Nikada niti jedan hrvatski nogometni izbornik nije bio smijenjen prije velikog turnira na koji se upravo bio plasirao, iako je znalo do smjene doći pred kraj kvalifikacija
- Iza hrvatske nogometne reprezentacije na ljestvici su svjetske velesile poput Italije koja je na 12. mjestu, Njemačke koja je 14. te Nizozemske koja se nalazi na 15. poziciji
- Uveo je u momčad Livakovića, Uremovića, Barišića, Melnjaka, Vlašića, Brekala, Petkovića... te mu treba omogućiti da proces tranzicije i završi s velikim turnirom
- Publika još uvijek vjeruje Livnjaku, nešto manje nego prije godinu dana, ali sjaj ruskoga srebra teško će ikada izblijedjeti u sjećanjima navijača i da će mu se to zaboraviti
- Rasplet: Francuska se kao prvoplasirana u skupini plasirala na Final-four Lige nacija, a Švedska je kao posljednjeplasirana ispala iz elitne skupine
Ostavite vi našeg izbornika.