Na sljemenskom vidikovcu održana je modna revija ekskluzivnog brenda AlphaTauri čije proizvode ponosno nose braća Fantela, naši ponajbolji jedriličari, a sklona su mu i zlatna veslačka braća Sinković.
Nakon kraće revije održane u prostoru budućeg muzeja najvećih uspjeha hrvatskog sporta uzvanici su se preselili u ostakljeni vidikovac s caffe barom gdje se slavilo treće olimpijsko zlato Valenta (36) i Martina (34) Sinkovića. A tu je proslavu neponovljivim sportašima u veteranskim godinama upriličio njihov glavni sponzor Red Bull.
Kako su se na jednom mjestu našli hrvatski sportaši koje sponzorira Red Bull (tu je bio i BMX biciklist Marin Ranteš, jedino je nedostajala Zrinka Ljutić), bila je to prilika da sportaše iz nekomercijalnih sportova propitamo kako dolaze do sponzora.
Njima sponzori sami dolaze
Krenuli smo od onih kojima to ide najlakše, a kako i ne bi kada je riječ o trostrukim olimpijskim pobjednicima, šesterostrukim svjetskim i sedmerostrukim europskim prvacima. No i oni su se morali naosvajati medalja da bi dobili prvog sponzora čega se prisjetio Martin:
– Kad smo 2014. započeli suradnju s Red Bullom, krenulo nam je i s drugim sponzorima.
A Red Bull vrlo pažljivo bira svoje manekene na što se osvrnuo Valent:
– To je jako dobra referenca, jer to znači da daješ više. Ne mora to biti toliko u rezultatskom smislu, oni vole i da imaš osobnost, da uz same rezultate imaš i nešto posebno. A to onda i drugi prepoznaju. Zapravo, mi nikad nismo tražili sponzore, oni su nam sami dolazili.
S obzirom na to da dobivaju sportsku stipendiju, ali su i ugovorni pričuvnici Hrvatske vojske, pitali smo Martina koji je to omjer u odnosu na sponzorska primanja.
– Ne bih to uspoređivao. Teško da bih se i dalje bavio veslanjem da nema sponzora. Ne zato što ne bismo mogli živjeti od onoga što dobivamo od države, jer to su iznadprosječna primanja, međutim to nije dovoljno da biste mogli imati neku ušteđevinu za poslije. A to bi značilo da bismo prije morali izaći na tržište rada i graditi neku novu karijeru. Ovako ćemo moći u miru tražiti posao nakon sportske karijere i nećemo se morati brinuti kolika će nam biti plaća.
Na primjeru sponzorstva Volva, Valent je naveo još jednu važnu značajku tih odnosa.
– U Hrvatskoj je sportašu užasno teško dobiti automobil na korištenje jer smo malo tržište. A u većim zemljama sponzorske automobile voze i sportaši koji se nisu kvalificirali na Olimpijske igre. Naša je sreća što smo mi sa svojim sponzorima razvili prijateljske odnose pa ne postoji presing rezultata da bismo u tom statusu i ostali. Imali smo i nekoliko sponzora s kojima nismo razvili takav odnos, no odustali smo od suradnje jer nam je to bio preveliki stres, nije nam odgovarao taj strogo poslovni odnos. Sadašnji sponzori, a imamo ih sedam-osam, podupiru nas a da nemamo nikakav stres da ćemo ih izgubiti ako ne ostvarimo rezultat.
Zadarska braća Fantela vrhunska su posada u klasi 49er. Šime (38) i Mihovil (34) imaju svjetsko zlato i broncu te europsko zlato, a Šime je najtrofejniji hrvatski jedriličar jer se u klasi 470 naosvajao odličja. U paru s Igorom Marenićem Šime ima olimpijsko zlato te dva svjetska i tri europska zlata.
– Nama su sponzori važni da bismo se mogli boriti sa suparnicima koji pripadaju većim nacijama, a njima ne nedostaje ni ptičjeg mlijeka. Moramo dati sve od sebe da pronađemo dodatna sredstva koja nam trebaju da bismo mogli biti dulje na pripremama u toplijim krajevima. Primjerice, da bismo mogli otići na Lanzarote, jedan od Kanarskih otoka. A biti ondje mjesec dana, uračunamo li avionsku kartu te trošak apartmana i hrane, nije jeftino. Pripremajući se za Olimpijske igre u Parizu imali smo kuhara koji nas je oslobodio toga da se svaki dan tri-četiri sata moramo brinuti o hrani. A do tada smo sve to sami radili, nabavljali hranu i pripremali je. Tako smo se više mogli fokusirati na pripremu broda, analizu, treninge i odmor.
Ranteš ima sponzora za ozljede
Budući da je studirao ekonomiju, Šime se očito snalazi u marketinškom prostoru.
– Od sponzora imamo Dogus, tvrtku V koja je proizvođač brodova, Hrvatsku turističku zajednicu, OTP, Red Bull i AlphaTauri, a tu su i neki tehnički sponzori za opremu. Imamo i Garmin satove koji nas prate dulje vrijeme.
Bez sponzora na međunarodnoj sceni ne bi mogao funkcionirati niti naš najbolji BMX biciklist Marin Ranteš koji živi nomadskim načinom života. U tom smislu nam je za sljedeću godinu najavio tek nekih mjesec dana boravka kod kuće. S obzirom na to da su u njegovu sportu padovi neizbježni, njemu su važni sponzori ove vrste:
– Poliklinika Cerebellum rješava mi ozljede, a važno mi je i sponzorstvo švicarske firme TSG koja proizvodi štitnike.