Na Zimskim olimpijskim igrama koje su otvorene u Pjongčangu boravit će i dvoje hrvatskih velikana, Janica i Ivica Kostelić. Nažalost, samo kao promatrači odnosno savjetnici. Janica kao predstavnica hrvatske Vlade (državna tajnica), a Ivica kao trener savjetnik reprezentacije u alpskom skijanju.
A dvoje Kostelića ispisivalo je svjetsku povijest Igara snijega i leda. Janica sa svoja gotovo neponovljiva četiri zlata i dva srebra, od kojih su tri zlata i srebro sa ZOI 2002., a Ivica s četiri srebra, što nije osvojio ni jedan skijaš dosad.
Za ovu priliku, iz prašnjavih olimpijskih leksikona izvukli smo još neka imena koja su ostavila neizbrisiv trag, a najtrofejniji među svima jest Ole Einar Bjorndalen, biatlonac sa čak 13 medalja (8 zlatnih). Na svojim prvim Igrama, kao 20-godišnjak, bio je 28. i 36., no nakon što je prvi među biatloncima zaposlio streljačkog trenera i psihologa, postao je legenda.
Prvi s čipom na prsima
Prvi do Bjorndalena po broju olimpijskih odličja (12) njegov je sunarodnjak iz skijaškog trčanja Bjorn Daehlie (8 zlatnih) koji se bavio ipak jednostavnijim sportom od biatlona jer cijelo vrijeme čini isto, a mijenja samo udaljenosti. No, Daehlie je poseban po tome što može primiti najviše kisika od svih olimpijaca po kilogramu tjelesne težine u minuti – 96 mililitara. Za usporedbu, slavni biciklisti Indurain i Armstrong mogli su primiti 86 odnosno 85, a atletičar Sebastian Coe 77 mililitara.
Biciklizmom se, ali usput, bavio i Eric Heiden, jedini olimpijac koji je na jednim Igrama osvojio pet zlata (Lake Placid 1980.), i to u brzom klizanju. Nakon kratke karijere, Heiden se posvetio medicini i postao ortopedski kirurg i službeni liječnik američke olimpijske reprezentacije.
Poseban u svakom smislu bio je i Matti Nykänen, Finac kojeg se smatra najvećim skijašem skakačem svih vremena. S Igara u Sarajevu i Calgaryju (tri zlata) ima ukupno četiri zlata i srebro, no život su mu obilježili problemi s alkoholom i zakonom.
Naime, Matti je dvaput bio u zatvoru, najprije 26 mjeseci (zbog napada nožem) a potom 16 mjeseci (zbog nasilja nad suprugom), i to sve u alkoholiziranom stanju. Nakon što je završio skijašku karijeru, skupina poslovnih ljudi potaknula ga je na glazbenu karijeru, pa je snimio tri albuma, a posebno znakovit bio je njegov hit “Možda sam pio, a možda i nisam”.
Bilo je još velikih skijaša skakača koji su voljeli popiti, jer za bavljenje tim sportom potrebno je i hrabrosti i ludosti, no iza Švicarca Simona Ammanna ipak nije ostajao takav nered. A on je jedini skijaš skakač koji je dvaput, na maloj i velikoj skakaonici, izborio dvostruku pobjedu (2002. i 2010.).
Zbog njegova “štreberskog” izgleda prozvali su ga Harryjem Potterom, a tijekom Igara u Vancouveru Ammann je bio pod prismotrom kolega s njegova Elektrotehničkog fakulteta u Zürichu. Naime, bio je prvi olimpijski pobjednik koji je od zore do mraka, pa tako i tijekom nastupa, na prsima imao zalijepljen desetgramski senzor koji je pratio ponašanje njegova srca i tako bilježio i psihička stanja kroz koja je prolazio.
Katarinu Witt pratio Stasi
Pod prismotrom bila je i Katarina Witt, i to cijelu olimpijsku karijeru, ali nju je pratila istočnonjemačka tajna policija Stasi. Lijepa olimpijska pobjednica iz Sarajeva 1984. i Calgaryja 1988. praćena je zbog svoje popularnosti, a čak je i stimulirana automobilima, apartmanima i putovanjima da iz socijalističke Istočne Njemačke ne prebjegne na Zapad.
Posebna priča je i Oksana Baiul, olimpijska pobjednica iz Lillehammera 1994., osvajačica prvog olimpijskog zlata za nezavisnu Ukrajinu. Između 10. i 14. godine ostala je bez djeda, bake i majke, a oca nije ni poznavala, pa je odrastala u sirotištu i u obitelji svoje trenerice. Nedugo nakon najvećeg uspjeha, Oksana se odselila u SAD, gdje se propila i samo tri godine nakon osvajanja olimpijskog zlata provela dva i pol mjeseca na terapiji odvikavanja. Kada joj je to uspjelo, izjavila je da joj je to veća pobjeda od olimpijskog zlata.
U alpskom skijanju bilo je dosta neočekivanih olimpijskih pobjednika, i to najčešće u spustu (Deneriaz, Cretier), no bilo je takvih i u tehničkim disciplinama, a kada je Španjolac Ochoa slavio 1972. u japanskom gradu Saporu, jedan je lokalni novinar napisao: “Kada Španjolac osvoji olimpijsko zlato u skijanju, to vam je kao da Japanac postane slavni toreador.”
Teorije o tome da nema slučajnih pobjednika demantirao je australski brzi klizač Steven Bradbury, prvi pobjednik ZOI s južne polutke. U utrci na 1000 m Bradbury je imao takvu sreću da su i u polufinalu i u finalu svi favoriti pali u međusobnim sudarima, pa je on ušao u cilj kao senzacionalni pobjednik.
Kad se popneš na zaletište, moraš se malo "urokati", jer je pogled u provaliju prestrašan!