Koje su još dobre vijesti iz Danske, osim Dinamove pobjede i novih europskih bodova za hrvatski nogomet (po čemu su plavi već godinama perjanica)? Možda i to da plavi već treću europsku utakmicu zaredom nisu primili gol, što je za novokomponiranu obranu ipak uspjeh.
Zvuči ohrabrujuće, no tu ipak treba staviti točku. Ohrabrujuće je u smislu plasmana u Europsku ligu, možda čak i skupljanja kojega boda u njoj, dok se Liga prvaka iz ove perspektive, s ovim kadrom, čini dalekom kao Karaganda na rubu Kazahstana.
Opet bi bili uljez
Možda im se i zalomi, uz neki ludi dodir sreće, kakav im je nedostajao prošle godine u Beču, no treba biti realan i reći da bi ovakav Dinamo u elitnom društvu opet bio uljez. Dakako, uljez kojemu bi se svi razveselili.
Nakon pobjede u Aalborgu odjeknule su Zokijeve riječi da su mu igrači u grču, kako još nije našao formulu kako ih relaksirati, otkloniti stres.
Zaboga, o kakvom stresu i pritisku govorimo? Pa nisu pirotehničari ili kontrolori leta da im se znoje dlanovi i klecaju koljena. Od čega se, primjerice, grči Paulo Machado, portugalski internacionalac s više od 30 međunarodnih utakmica, ili njegov sunarodnjak Ivo Pinto?
Ante Čačić prije dvije godine vodio je Dinamo prema Ligi prvaka. Tada se nije govorilo o stresu...
– Pritisak? Mogu se složiti da je u Dinamu uvijek pritisak jer plasman u Ligu prvaka postavlja se kao imperativ, što može sputati igrače. Ali zato je tu trener da kroz svoje metode najbolje motivira igrače - kaže Čačić.
Nije li Dinamova momčad ipak dovoljno iskusna da se s tim pritiskom može nositi?
– Slažem se da, primjerice, Machado ima dovoljno ovakvih utakmica u nogama pa se od njega ne očekuje da bude podložan stresu – dodaje Čačić.
Na koji način ste vi relaksirali svoje igrače kada ste krčili put prema Ligi prvaka?
– Bio sam miran, staložen i preuzeo sam svu odgovornost za rezultat, a onda i pritisak na svoja leđa, ničime ne opterećujući igrače. Nikada im nisam rekao da igraju životno važne utakmice. Zato smo u ključnim kvalifikacijskim utakmicama bili pravi – napominje Čačić.
Psiholog nije potreban
Jesu li ovo situacije u kojima se treba posegnuti za psihologom?
– Bojim se da bi to izazvalo kontraefekt. Tek tada bi se napravilo ozračje kao da se događa nešto alarmantno i pitanje je kako bi igrači na to reagirali.
Kakav je na vas dojam ostavio Dinamo u Aalborgu?
– Oni će rasti sigurno, na dobrom su putu. Ne može se očekivati da momčad samo tako klikne nakon što je provela skupa nešto više od 20-ak dana. Za sve treba vremena.
Jesu li jači nego prošle godine?
– Jesu. A najveći su dobici domaći igrači Brozović, Antolić i Ademi – zaključio je Čačić.
Dodali bismo i – Zoran Mamić. Trener koji nije u grču, a možda bi jedini trebao biti s obzirom na duljinu trenerskoga staža. To što je predsjednikov brat nije nikakva prednost, dapače taj obiteljski žig najveća mu je hipoteka. A Zoran izgleda kao trener koji zna što hoće, koji se ne libi igračima i javno reći ono što im se neće svidjeti. No, ako nemaju visok prag tolerancije na stres, onda im u Dinamu nije ni mjesto. A, Zoki, vi ste ih takve izabrali.
Zoki, budi rasterečen savjeta instant trenera za pet minuta, ganjaj igrače a odgovornost ionako preuzima duša i gazda hrvatske nogometne svetinje tvoj brat i šef Zdravko.