Dvije godine nakon Bjeličina epskoga prezimljavanja, Dinamo je na pragu njegova ponavljanja u podosta izmijenjenim okolnostima: u Maksimiru više nema Bjelice ni genijalca Olma, a ni gromoglasne publike koja je u spomenutoj sezoni bila značajan vjetar u leđa. Namjerno kažemo “na pragu” jer, da bi slika uspješnoga europskog Dinama 2020./2021. bila kompletirana, nedostaje samo jedna sitnica – mora eliminirati Krasnodar.
Bolno sjećanje na Aalborg
Pa iako se to možda u ovom trenutku čini kao formalnost, valja podsjetiti kako su neki od najvećih Dinamovih trenera, kada su već bili opjevani kao heroji, znali kod kuće prokockati kapitale iz prvih utakmica u gostima: Kuže je 1989. pobijedio Auxerre s 1:0, pa izgubio doma s 1:3, Ćiro je 1993. slavio nad Steauom u Bukureštu s 2:1, pa doma (u Ljubljani) izgubio s 2:3, a Zoran Mamić je 2014. pobijedio Aalborg u gostima u pretkolu Lige prvaka pa kod kuće izgubio s 0:2. Sve su to bili nezamislivo bolni Dinamovi brodolomi.
Uzdajmo se ipak da Krasnodar nema snage za takav preokret, da je Zoran nešto naučio iz spomenutoga Aalborga pa se okrenimo onome što je Dinamo ove sezone već ostvario u Europi, a to se doista može podvesti pod – čudo.
Dakle, uzmemo li u obzir samo nastupe u skupinama Europske lige i u prvoj eliminacijskoj utakmici, Dinamo još uvijek ima najbolju obranu u ovome natjecanju, zajedno sa španjolskom Granadom (koja je također nadomak plasmana u osminu finala jer ima prednost 2:0 nad Napolijem).
Plavi su, kao i Granada, primili samo tri pogotka, ali su i zabili 12, a Granada osam. Pa ipak, Granadu treba tretirati kao posebnost ovoga natjecanja jer ona je igrala i tri pretkola Europske lige, s albanskom Teutom, gruzijskom Lokomotivom Tbilisi i švedskim Malmöom, dakle ukupno deset utakmica, i u njima ukupno primila samo četiri pogotka. Zanimljivo, Granadin vratar Rui Silva u šest nastupa u grupnoj fazi ima 11, a Dominik Livaković čak 24 obrane.
Vratimo se ipak Dinamu. Gledamo li opet samo nastupe u grupnoj fazi i prvu eliminacijsku utakmicu, njegova gol-razlika u ovom trenutku iznosi 12:3. Za usporedbu, u sezoni 2018./2019., kada je plave vodio Bjelica, u ovoj fazi sezone (uoči uzvrata s Viktorijom Plzenj) Dinamo je imao gol-razliku 12:5. Vratar je tada bio isti, Livaković, a obrana za nijansu drugačija; Stojanović, Théophile, Dilaver, Leovac.
Dinamo je u ovoj fazi europske sezone, počevši od prvog kola u grupi, s Bjelicom imao jedan poraz (od Viktorije Plzenj 1:2), dok Mamićev Dinamo u sedam nastupa još nije poražen. Bjelica je u sedam utakmica bio osvojio 11, a Mamić 14 bodova. Bjelica je s gostovanja donio osam, a Mamić deset bodova.
Četiri pobjede u gostima
I tu dolazimo do jednoga povijesnoga podatka. Naime, Zoran Mamić ove je sezone s Dinamom ostvario četiri europske pobjede u gostima, nad Clujem, Wolfsbergerom, Feyenoordom i Krasnodarom, što nije uspio nijedan Dinamov trener. Naravno, sve to neće biti važno ako ispadne od Krasnodara, ali ipak će ostati kao raritetan podatak.
Bjelica je, primjerice, u sezoni 2018./2019. s Dinamom imao tri pobjede u gostima (Astana, Anderlecht, Spartak Trnava), kao i Kranjčar 2016. godine (Vardar, Dinamo Tbilisi, Salzburg), Mamić 2014. godine (Žalgiris, Aalborg, Petrolul) i Antolković 1962. godine (Porto, Bayern, Ferencvaros). I opet, i taj će Zoranov rekord biti nevažan ako ga Rusi iznenade.
A ti Rusi, kakvi god bili, ne zaslužuju podcjenjivanje. U kolovozu 2019. godine u pretkolu Lige prvaka bili su kod kuće poraženi od Porta 0:1, a u uzvratu u Portugalu slavili s 3:2 i izbacili dvostrukog europskog prvaka. Bio je to rijedak bljesak, ali dojmljiv i pamtljiv. I na njemu sigurno grade strategiju za Maksimir.
Zoka je klasa ne bi trebalo biti kiksa danas