Osmijeh mu nije silazio s lica... Čekajući zrakoplov u Zagreb u četvrtak ujutro u zračnoj luci "Majka Tereza" u Tirani, Dinamov trener Zoran Mamić primao je čestitke klupskih prijatelja i navijača koji su bili u ekspediciji plavih u Albaniji. Međutim, na pitanje je li to – to, hoće li se u Maksimiru opet igrati utakmice Lige prvaka, Mamić je spustio loptu...
– Polako, pred nama je još 90 minuta i moramo ih odigrati kako treba, a onda ćemo moći razgovarati o Ligi prvaka – rekao je Mamić.
Bili smo dominantni
Čime ste najzadovoljniji nakon utakmice u Elbasanu?
– Mirnoćom! Momčad nije poklekla u vrućoj atmosferi, nismo gubili glavu čak ni kad smo gubili, bili smo samouvjereni. Pokazali smo kvalitetu i do kraja smo vjerovali da utakmicu možemo odvesti u našu ulicu, to je ono što me najviše veseli.
Mamić je ovaj put povukao izvrsne poteze s klupe. Uvođenjem Ćorića i Antolića ubrzao je ritam igre i u posljednjih pola sata albanski je prvak bio slomljen, nije više mogao pratiti taj tempo. A takvim načinom igre utakmice dobivaju ozbiljne momčadi, bilo je to dijametralno suprotno od one čudne predstave u Moldeu.
– Iznimno je važno za momčad da prevagu donose igrači koji nisu bili u početnoj postavi! Dokaz je to naše kvalitete i velikog izbora igrača, zato stalno razgovaram s njima i uvjeravam ih da je svaki od njih važan, a ne samo onih 11 koji počnu dvoboj.
Vratar Eduardo opet je "kiksao", isključivi je krivac za pogodak?
– Primio je gol koji nije trebao primiti. Utakmicu prije branio je fenomenalno (Split, nap. a.), jasno je da od njega očekujemo kontinuitet dobrih obrana, s obzirom na godine i iskustvo mora biti jedan od naših lidera. Ali, sad ga ne smijemo poljuljati, dođe takvo razdoblje kod igrača. Ne brinem se za njega, zato što znam kako živi i koliko dobro trenira.
Eduardo, dakle, ostaje prvi vratar?
– Da!
Mamić je, očekivano, stao iza svoga golmana. A strijelac fenomenalnog pobjedonosnog pogotka u 93. minuti, Josip Pivarić, još je vrtio film tog čarobnog trenutka.
Rijetko zabija desnom
– Jednostavno sam osjetio da moram opaliti po golu, imao sam osjećaj da imam dosta prostora za gađanje golmanove lijeve strane. I prošlo je najbolje što je moglo proći! Nisam baš puno golova zabio desnom nogom, čak ni u omladinskim kategorijama, kad sam bio napadač. To mi je najljepši gol u dosadašnjoj karijeri, ljepši i od onoga koji sam zabio Rijeci iz slobodnog udarca.
A jeste li ikada zabili važniji gol?
– Ne! Ovaj mi je svakako najvažniji, pa onda i najdraži. Sad je sve lijepo, ali kad su Albanci poveli... Pomislio sam: Bože, je li to moguće! Ljudi nam dođu jednom do gola i odmah zabiju...
>>Zadovoljan sam ovom momčadi, nikoga nećemo kupovati ili prodavati
>>Igrali smo najbolje u sezoni, a Dinamo nas je svejedno pobijedio