Teško je uopće i zamisliti da bi Zoran Mamić kao trener mogao protiv Bayerna ostvariti rezultat kakav je u srazu s ovim suparnikom postigao u svom tek drugom bundesligaškom nastupu prije više od 19 godina.
Naime, Zoran Mamić, tada 25-godišnja svježa krv u redovima Bochuma, već u drugoj utakmici sezone 1996./1997. zablistao je punim sjajem na utakmici protiv Bayerna u münchenskom ‘stakleniku’. Završilo je za Bayern šokantnih 1:1, s obzirom na to da je Trapattoni imao momčad snova s Kahnom, Matthäusom, Hamannom, Baslerom, Schollom, Klinsmannom...
Promijenio pet klubova
Ovo bi bila jedna od dominantnijih kockica bogatoga mozaika bundesligaške karijere Dinamova trenera, čovjeka koji je u dva razreda njemačkog nogometa promijenio pet klubova: Bochum, Bayer, Greuter Fürth, Ahlen i Eintracht Trier.
I ne samo da je Mamićev, odnosno Toppmöllerov (čuveni njemački trener s još čuvenijom bijelom ‘mikrofonkom’) Bochum zaustavio Bavarce u Münchenu, nego je isti rezultat ponovio i na domaćem travnjaku. Tih 1:1 protiv Bayerna danas bi objeručke prihvatio svaki trener na svijetu osim Luisa Enriquea.
Zaključit ćemo priču o Zoranovu Bayernu njegovim ponajboljim nastupom u karijeri (u Kickeru je tada dobio ocjenu 2.5) u ožujku 1998. godine kada je Bochum na Olimpijskom stadionu paralizirao Bavarce odigravši 0:0, a igrač utakmice bio je Oliver Kahn. Možda je baš ta briljantna Zoranova izvedba, možda i činjenica da je u toj sezoni u dresu Bochuma imao sjajan prosjek ocjena 3.38 i bio najbolji stoper Bundeslige, bila presudna da Zoran Mamić toga ljeta dobije Ćirin poziv za SP u Francuskoj.
Iz toga vremena datira Ćirina anegdota s Brankom Mikšom, predsjednikom HNS-a, koji je tražio objašnjenje za svakoga ‘rubnoga’ igrača s izbornikova popisa.
– Valjda imam i ja pravo na jednoga svog! – žestoko je Ćiro branio poziv Zoranu Mamiću.
Da je zaista bio ‘njegov’, dokazao je i na turniru u Francuskoj, na kojemu minutažu nisu dobili vratari Mrmić i Vasilj te Jurić, Kozniku i – Zoran Mamić.
Prejaka konkurencija
Vrhunac Zoranove bundesligaške karijere trebao je biti spomenuti transfer iz Bochuma u Leverkusen težak 800 tisuća eura (izvor: Transfermarkt), no taj prelazak u veliki klub ni izbliza nije ostvario Mamićeve snove.
Naime, Zoran je u dvije ‘apotekarske’ sezone kod trenera Dauma skupio samo 15 nastupa u Bundesligi. Oduševljenje i fascinacija velikim klubom lako su se pretvorili u Zoranovo gorko razočaranje. Imao je nesreću da su na njegovoj poziciji igrali trenerov ljubimac, plavokosi plećati Berlinčanin Ramelow, kao i Brazilac Emerson, dok su par stopera činili nezamjenjivi Nowotny i nadolazeći terijer Robert Kovač.
U Leverkusenu je Zoran živio u ugodnom hrvatskom okruženju, sa Živkovićem, braćom Kovač, australskim vratarom Jurićem te Thomasom Brdarićem. Jedan od najznamenitijih ‘duplih pasova’ toga vremena Mamić je odigrao s – Robertom Kovačem. Naime, preko brata Zdravka pribavio je Robiju broj telefona Anice Martinović. Sve ostalo je povijest...
Posljednju sezonu u 1. Bundesligi (2000./2001.) Mamić je opet odradio u dresu Bochuma: 22 nastupa uz vrlo slab prosjek ocjena 4.00. Tu su mu društvo pravili Damir Milinović i Samir Toplak, danas trener zaprešićkog Intera koji će bivšemu uglednome suigraču i prijatelju rado uskočiti zatreba li mu (Zoranu) odgoda utakmice.
Nakon Bochuma, Zoran je počeo svoju drugoligašku odiseju, koja je u siječnju 2003. godine zamalo naprasno prekinuta transferom u Kinu. Kicker je u to doba pisao o Zoranovu misterioznom boravku u Aziji i neuspjelim pregovorima s neimenovanim kineskim klubom. Njegov Fürth izvjesio je tada odštetni zahtjev za Mamića od simboličnih 150.000 eura.
Za boravka u drugoligašu Ahlenu Zoran Mamić zbližio se sa suigračem Željkom Sopićem, danas također Dinamovim namještenikom, dok je u posljednjoj njemačkoj sezoni u Trieru Mamić doživio svoj najveći neuspjeh izgubivši drugoligaški status. To je bio signal za povratak u Dinamo.
Kad se podvuče crta pod Mamićevu Bundesligu, iza njega su 82 nastupa, više od nekih zvučnijih reprezentativaca poput Slavena Bilića (66), Nenada Bjelice ili Danijela Pranjića (55)... Broj trofeja: nula. Kao što i dolikuje članu vječnih gubitnika iz Leverkusena...
>> Zoran Mamić: Zabrana Zdravku je suluda, čini se da ćemo morati komunicirati preko medija