Kao magarac na batinu, Dinamo se već naviknuo na teške europske slomove. Gotovo pola stoljeća sanja se o prezimljavanju u Europi, no obično se u ovo vrijeme ti snovi utope u jesenskim bujicama i Maksimir zahvati depresija. Pa iako još postoje nekakve male nade da bi Dinamo mogao dočekati proljeće u Europi, teško se uhvatiti za bilo kakvu slamku spasa nakon pogleda u zrcalo.
Europski nekonkurentan
Dinamo, naime, opet nije europski konkurentan! Očito se pogriješilo u odabiru i kupnji igrača, što je, na kraju krajeva, priznao i trener Zoran Mamić:
– Igrači su puni straha, nemaju samopouzdanja...
A ta rečenica zapravo govori da je Dinamova momčad sastavljena od igrača – bez karaktera! Sigurni smo, primjerice, da Rijeka ili Maribor nemaju tehnički i po znanju kvalitetnije igrače od Dinama, ali smo isto tako sigurni da ni Rijeci ni Mariboru taj Salzburg ne bi mogao raditi ono što je učinio Dinamu u dvije utakmice!
Karakter igrača (želja za uspjehom, borbenost, tjelesna pripremljenost, samouvjerenost, nepoznavanje riječi predaja i strah...) u današnjem je nogometu možda i važniji od gologa talenta u baratanju loptom, i to bi ubuduće morao biti prvi kriterij pri izboru igrača koje će se dovoditi u Zagreb. I koji moraju biti znatno bolji od domaćih igrača, ne smije se više dogoditi da u Maksimir dolaze znatno skuplji inozemni igrači koji će samo popunjavati broj u svlačionici, uživati u Zagrebu i ne dati ništa klubu...
Treneru Zoranu Mamiću štošta se može zamjeriti, plaća danak svome neiskustvu, ali i tvrdoglavosti. Najgore je u svemu što se trenerski izgubio, ostaje i dalje vjeran nekim svojim idejama koje su dokazano bile pogrešne (dva poraza od Salzburga na identičan način!), uporno veliča igrače za koje je jasno da nisu na razini Dinamovih ambicija, ali i ugleda.
Pa iako mnogi priželjkuju i prizivaju Mamićev odlazak, sada sasvim sigurno nije trenutak za ostavku! Trener sad mora "zagristi metak" i pokušati podignuti momčad barem do zimske stanke! Zašto? Poglavito stoga što trenutačno nema pravoga rješenja za trenersku klupu plavih i tko bi god došao morao bi se upoznavati s osnovnim problemima u momčadi. A za to jednostavno nema vremena.
Nadalje, ako je klub stao iza Zorana Mamića nakog gubitka Kupa, pa Superkupa, te nakon što ga je Aalborg izbacio u kvalifikacijama za Ligu prvaka i nakon ovih teških poraza od Salzburga, tada trener ima moralnu obvezu preuzeti odgovornost (i krivnju) za ono što se s momčadi događa na travnjaku i učiniti sve u ovih mjesec dana da stabilizira momčad. A onda bi u klubu morali dobro razmisliti što i kako dalje, treba li dovesti novoga trenera ako se procijeni da Zoran Mamić nije taj, ili ako trener sam kaže da odlazi.
Rastanci su neizbježni...
Trener, uostalom, najbolje poznaje igrače, on ih je i dovodio, pa je onda logično i da napravi dodatnu selekciju, da odluči koji igrači trebaju klubu, a s kojima se, unatoč ugovornim obvezama, treba što prije rastati. Jer, ostanu li oni koji nisu za Dinamo (a ima ih...), bit će to dvostruka šteta, ne samo financijska. Uostalom, ako se Zoran Mamić lani lako riješio Sammira i Rukavine (također su imali ugovore!), ne vidimo zašto bi sad bio problem rastati se s nekim dokazano neupotrebljivim igračima koji su ovoga ljeta došli u svlačionicu plavih.
>>Je li se Šimunić već oprostio, gdje su Pjaca i Vukojević?
>>Ovi su klubovi dokaz da u Dinamu deset godina ne znaju što rade
>>Mamići, pustite BBB-e... Idite, jer vi ovo ne znate raditi!