Zubčić dobio medalju na neobičan način: 'To je nekako ispalo baš bez veze'

Novo normalno, taj fluidni pojam koji označava mjere opreza i pravila ponašanja u vrijeme epidemije koronavirusa, donio je i novi način dodjele medalja sportašima. Barem u skijanju.

Naime, za ono što su u Svjetskom kupu postigli do trenutka kad su prekinuta sva natjecanja, oni koji su zatečeni na prva tri mjesta po disciplinama zavrijedili su medalje.

A njih su primili poštom, pa je tako bilo i s Filipom Zubčićem, prvim hrvatskim medaljašem u tom natjecanju nakon 2013. i Ivice Kostelića.

– Moja veleslalomska bronca došla je krajem prošlog tjedna u Savez, a ja sam je preuzeo u ponedjeljak. Iskreno, očekivao sam da će proglašenje biti drukčije, mogli su organizirati dodjelu kada se smiri situacija, a ovako, poštom, malo mi je bez veze. No neću se zbog toga sekirati - kaže Filip.

Nema nikakvog žaljenja

A ta medalja, simbol najvećeg uspjeha u njegovoj dosadašnjoj karijeri, gdje će ona stajati?

– Ja ne slažem nikakvu trofejnu sobu. Meni to nije bitno, no mami jest i ona će to izložiti negdje u dnevnom boravku.

Baš kao i u trenutku naprasnog prekida sezone u ožujku, ni dva mjeseca poslije Filip ne žali u stilu “što bi bilo da je bilo”. A s obzirom na njegovu uzlaznu formu, možda bi bilo i zlato.

– Ne vrtim ja taj film. Kada je rečeno da je gotovo, onda je i za mene bilo gotovo. Nema žaljenja. Uostalom, što da se pandemija koronavirusa rasplamsala u prosincu? Pa tada ne bi bilo ništa od ove bronce i zato moram biti sretan s ovim što smo moj tim i ja napravili u prošloj sezoni. Glupo je žaliti, to nema nikakvog smisla. To pravi sportaši ne rade, nego se okreću pripremama za sljedeću sezonu i stisnu još jače.

A Filip se od tada bavi kondicijskim pripremama.

– Ja sam u karanteni napravio oko 40-tak kondicijskih treninga. Istok Rodeš i ja već smo odradili prvi kondicijski kamp od osam dana, na kojem smo se ubijali dvaput dnevno, a slijedi nam i novi ciklus tih jakih treninga. Sve se to odvija po planu našeg kondicijskog trenera Marina Bašića koji provodi Matko Vicić. Kako je Marino u Podgorici, jer se tamo zatekao kod suprugine obitelji, Matko je s nama u istarskom Červaru, kod Istoka u kući.

Što podrazumijeva “ubijanje” od treninga?

– U osam dana napravimo 16 iznimno teških treninga i dobro je imati takva 3-4 ciklusa. Istok i ja kondicijski smo jako dobri jer smo kao mlađi napravili jako dobru bazu koju onda pokušavamo nadograditi. Za vrijeme izolacije, nisam imao teretanu na raspolaganju pa nisam mogao raditi s utezima, ali zato sam puno vozio bicikl, trčao po šumi, a zbog problema s leđima radio sam i vježbe stabilizacije za koje tijekom sezone nemam dovoljno vremena.

Jedino za čim žali, veli, proljetno je skijanje kojeg nije bilo.

– To mi je najdraže jer smo još na niskim skijalištima, ne moramo ići na ledenjake, snijeg je lijep, a nema nikoga. Ne da je manja gužva, nego nema nikoga. Primjerice, kada bismo skijali u Banskom, oni bi zatvorili skijalište samo za nas i bugarske skijaše pa bismo radili što hoćemo.

Priznaje da ga je uznemirila vijest da se Elias Kolega teško ozlijedio tijekom kondicijskog treninga na rolama.

– Elias je doživio tešku nesreću. Zabio se u bankinu, pa je na njega mogao naletjeti i automobil, što se srećom nije dogodilo. Skijanje je samo po sebi opasan sport i najgore je kada se strgaš na suhom. No, tako vam je to, kad se baviš sportom koji je opasan, moraš raditi i treninge koji su opasni.

Skijanje ne možeš simulirati

Rola li se on u svojim pripremama?

– Ja ne. Posljednji put sam to radio dok sam bio klinac. Skijanje je skijanje, ne možeš ga simulirati na suhom, pa makar ti pritom radio i neke zavoje.

U Filipovoj karijeri, srećom, nije bilo puno ozljeda.

– Rame sam strgao dvaput, a jednom nogu i svaki put se dogodilo na nekom polutreningu ili u zafrkanciji. Rame sam ozlijedio na Hintertuxu, tijekom skakanja na trampolinu kada mi je prijatelj dobacivao loptu, a ja sam pucao škarice te na koncu sletio na rame izvan trampolina. Kako smo to rame zaliječili na brzaka, točno godinu dana poslije obnovila se ista ozljeda u teretani. Bedrenu kost, spiralno, slomio sam još kao klinac, tako što sam pao na Sljemenu jer sam se na jednom skoku prejako zaletio.