Kako sam kaže, naš najbolji skijaš Filip Zubčić nabrijan čeka početak nove sezone, a za njega je to današnji veleslalom u Söldenu. Iako je jučerašnji ženski veleslalom zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta otkazan, a s njim i nastup Zrinke Ljutić, no klimatološko stanje se konačno stabiliziralo i današnja prva vožnja uspješno se održala.
Nije dobro, ledenjaci se tope
No skijanje je jedan od sportova koji najviše osjete globalno zatopljenje.
– Ne mogu vjerovati da je krajem listopada ovako toplo. Nakon 20 godina bio sam u srpnju na Passo Stelviju i ja nisam prepoznao to skijalište. Ovog ljeta švicarski Zermatt uopće nije radio jer se glečer tako topio da su se stupovi žičare počeli micati pa su skijali samo domaći skijaši koji su se gore vozili motornim sanjkama. Kada sam bio u Saas-Feeu, vidio sam da je otišlo 10-15 metara leda. Ne mogu vjerovati. Kada sam bio klinac, ja sam u ovo vrijeme skijao na Mölltaleru, no on se otopio, ostalo je 20 posto leda. Ovo je jako zabrinjavajuće i ljudi nisu ni svjesni kamo sve to vodi.
A sve to prinudilo je Zubčića da ovo ljeto prvi put trenira u Južnoj Americi, točnije u Argentini.
– Ako se ovako nastavi, skijanje ljeti u Europi neće biti moguće osim ako na ledenjake ne postave topove. Bez toga ta skijališta neće preživjeti. Dakle, morat ćemo ljeti skijati u zemljama južne polutke kao što su Argentina, Čile, Novi Zeland i Australija, gdje je tada zima.
Zbog promjene klime, ali one momčadske, Filip se još proljetos odlučio za promjenu ključnih ljudi u timu.
– Meni je to bila najteža odluka u životu. Plakao sam taj dan kada sam to rekao svom dugogodišnjem treneru Marku Šumanu. Znao sam da to tako mora biti i da je to za mene dobra odluka, no bilo mi je jako teško kada sam mu to morao reći. Nažalost, došlo je do zasićenja i ja sam morao nešto poduzeti da ne požalim što nisam. Sportašu mora biti sve najbolje posloženo i to je bila isključivo moja odluka. Ja sam sada u najboljim godinama i ispred mene je još pet-šest godina u kojima ću biti tjelesno najzreliji.
I tako je Zubo, po vlastitoj želji, dobio novog trenera i servisera.
– Trener mi je sada Rus Sergej Komarov, svojedobno vrlo perspektivan skijaš, dvaput juniorski doprvak svijeta. Trener je već 15 godina i jako sam zadovoljan njegovim pristupom i načinom rada. Jednostavan je, ne komplicira, a trudi se oko svakog treninga, da bude što kvalitetniji. Novi serviser mi je pak Kristijan Krasnić, moj zagrebački susjed. Drago mi je da je pristao jer raditi za mene značilo je puno posla s obzirom na to da imam puno skija. Kristijan je prije mene radio u finskoj ženskoj reprezentaciji, a prije toga s Leonom Popović.
Promijenio je Filip i težinsku "kategoriju". Otišao je u višu.
– Imam više kilograma nego prije, ali ne i sala. Imam 85-86 kilograma i, ako imam isti postotak masti te četiri kilograma više, to zacijelo govori da sam snažniji. Vidjevši da sam se sa Zimskih olimpijskih igara vratio sa 79 kilograma, odlučio sam u novu sezonu ući snažniji. Tijekom sezone tijelo se dosta troši, a ja nemam vremena raditi kondiciju. Ne mogu u teretanu u siječnju, ne mogu tada dizati utege jer to bi me zakucalo. Kada prođe Sölden, opet ću raditi kao konj, a onda ćemo krajem studenog smanjiti intenzitet rada.
Nije mi vrijeme za top formu
Najbolji Filipov plasman u Söldenu bio je deveto mjesto lani, u sezoni kojom nije bio zadovoljan. Ove godine u prvoj vožnji zauzeo je deveto mjesto, ali poslijepodne u drugoj vožnji ima priliku za lov na postolje.
– Nikad nisam gađao formu za otvaranje sezone jer je velika vremenska razlika između ove i sljedeće veleslalomske utrke koja je u Val d'Isereu 12. prosinca. I zato se nadam da nisam u top formi i da ću to biti u siječnju i nadalje.
U veljači je Svjetsko prvenstvo u francuskom Courchevelu nakon kojeg slijedi, što je neobično, drugi odlazak u Ameriku.
– U Ameriku idemo prosincu pa u veljači, što je neobično. No to su ideje novog predsjednika Svjetskog skijaškog saveza o kojima mi sportaši zasad ne odlučujemo. Mi skijaši smo tu da skijamo i vozimo utrke.
A da je htio, Filip je ovu sezonu mogao skijati na posve novim skijama. Naime, zvao ga je Marcel Hirscher, jedan od najvećih skijaša svih vremena, da se prebaci na Van Deer, skije koje proizvodi njegova tvrtka.
– Zvali su me, no nisam bio zainteresiran. Nije trenutak da mijenjam skije ako sam njima zadovoljan. Bez obzira na to što iza Van Deera stoje Hirscher i Red Bull, nisam sklon tek tako prikloniti se posve novom brendu. Da se napravi dobra skija, potrebno je neko razdoblje, a ako su oni to uspjeli, onda su mađioničari. Uostalom, ako Hirscher, dok je skijao, nije napustio Atomic, zašto bih ja to učinio? Atomic je kao Ferrari u automobilskoj industriji.
Da se barem svi ledenjaci otope...