Igrom slučaja, 14,5-godišnji Marko Arapović postao je najmlađi Cibonin prvotimac u povijesti, ali i najmlađi košarkaš koji je zaigrao u nekom našem prvoligaškom klubu. Kad se na dan utakmice kupa sa Zabokom okrenuo oko sebe, Cibonin trener Dražen Anzulović nije vidio mnogo igrača na koje može računati jer mu je HKS zabranio da se koristi uslugama šestorice prvotimaca pristiglih u klub ove sezone. Zvao je Zula u pomoć juniorskog trenera Davora Šestaka, a potom se sjetio i nadarenog i visokog vršnjaka sina Roka.
Još prije više od pola godine Anzulović nam je kazao:
– Franjin sin je ekstrapotencijal. Rekao sam mu da mu se i on i klub tome moraju posvetiti.
Franjo Arapović, bivši centar Cibone i reprezentacije, svaki ga dan dovozi na treninge. Jednom nam je priznao kako bi volio da mu sin zaigra kod američkog izbornika Mikea Krzyzewskog na sveučilištu Duke.
– Poznajem Mikea i, ako Marko talentom zadovolji, to ne bi bilo neizvedivo.
Kada ga je Zula nazvao i kazao kako bi htio da mu sin zaigra u Zaboku, u seniorskoj momčadi, Franjo je odjurio u školu u Križanićevoj, po sina koji je obećao da će biti odlikaš i u gimnaziji.
– Najprije sam ga odvezao na trening, a poslije smo u Savezu sređivali papirologiju. Zatim smo brat i ja otišli u Zabok pogledati utakmicu. Bilo mi je drago kad ga je Zula uveo u igru.
Prve 54 sekunde
Dogodilo se to 54 sekunde prije kraja. Za to vrijeme Marko je dobio jednu loptu u napadu, uputio horok preko 214 cm visokog Kraljevića i promašio. No, ostaje zapisano da je zaigrao.
– Uzeo sam statistiku utakmice. Ona će u okvir – kazao je sretni tata.
– Htio sam ja maloga uvesti i prije, no moja je momčad igrala tako da je i ovo, na plus osam, bilo rizično – objasnio je Cibonin trener.
I oni koji ne prate pozorno košarku Arapovića se sjećaju po zakucavanju Amerikancima u Barceloni za vodstvo protiv originalnog Dream Teama. "Spusti se, Franjo!", uskliknuo je tada televizijski komentator Slavko Cvitković.
– Volio bih da i Arapović junior zakuca Amerikancima, a Cvik da vikne "Spusti se, Marko" – šali se otac.
Tatina noga 52, sinova 49
Franju i Marka snimili smo potkraj svibnja, no sada je to stara slika. Marko je tada bio visok 200 cm, a sada već ima 204 cm. Vidi se da ne pada jabuka daleko od stabla.
– Marko već treću godinu trenira košarku. Godinu i pol išao je na nogomet u Kustošiji i tri godine na rukomet. Nisam ga forsirao, no sam je jednog dana rekao da bi trenirao košarku. Odveo sam ga kod Ante Vlašića u Vučiće, u Cibonu.
Otac Franjo nije potražio antropometrijsku prognozu sinova rasta.
– Možda će dostići mojih 215 cm. Ja u sedmom razredu nisam bio najviši, dva metra dosegnuo sam kad sam krenuo u osmi. U drugom srednje imao sam 209 cm, sa 17 godina, kada sam došao u Cibonu iz Mostara. Zaustavio sam se na 215.
Očeva noga zaustavila se na broju 52. Dokle je dogurao sin?
– Marko sada nosi 49. Koliko znam, među košarkašima najveći broj noge ima Bagarić, mislim da je 54.
Premda je riječ o klincu kojeg i skauti uočavaju, Franjo i supruga Nataly ne žele biti bolesno ambiciozni.
– Mi smo usredotočeni na školu i pravilan razvoj. To nam je najvažnije, sve drugo bit će bonus. Tek kada završi gimnaziju, ozbiljno ćemo razgovarati i vidjeti što dalje – ističe otac.
Markova sestra Matea 10 je godina igrala odbojku u Mladosti. Zbog nesređena stanja u klubu, posvetila se studiju ekonomije.
Tipicna novinarska neobavijestenost. Najmladji koji je debitirao je Mario Hezonja sa 13,5 godina 2009. i to protiv Cibone dok je igrao za Dubrovnik