Mihajlo Manović Crvca (74), sjajni igrač slavne splitske Jugoplastike, tijekom svoje košarkaške karijere nizao je brojne uspjehe, a već godinama je u nezavidnoj životnoj situaciji. Manović je rođeni Beograđanin koji je šezdesetih godina prošlog stoljeća odlučio postati Splićanin. Stjecajem nesretnih okolnosti, za život zarađuje skupljajući plastične boce i životari na ulicama grada pod Marjanom.
- Po Splitu skupljam boce u kontejnere. Ima tu neke simbolike - bio sam žuti, to je bila boja dresova Jugoplastike, a žuti su i kontejneri. Nakon svih sjajnih rezultata, ja sam zaboravljen. Znam da se ljudi zaboravljaju, nekad više, nekad manje, ali ja sam sklon zaboravu”, rekao je Manović u razgovoru za Mozzart Sport prije tri godine.
- Već 30 godina tražim pravdu koja nije ni na vidiku. Imao sam poslovni prostor u centru Splita. U njega sam uložio čitav kapital, uzeli su mi ga. Ljudi koji su me tada otjerali ne žele ni danas da čuju moje riječi, a mojim nekadašnjim prijateljima se prostire crveni tepih kada dođu ovdje - smatra bivši poznati košarkaš.
Manović je beskućnik, nekada je bio košarkaška zvijezda Jugoslavije, a danas prima socijalnu pomoć. Bio je član slavne generacije koja je pisala povijest čuvene Jugoplastike.
- Zabilježili smo odlične rezultate. Igrali smo finale Kupa sa Zadrom, postali prvaci države (1971.), igrali finale Kupa prvaka u Izraelu, uzeli Kup, igrali finale Kupa i još puno toga. Kruna zlatnih sedamdesetih ili osamdesetih dogodila se 1977. godine kada je Jugoplastika osvojila domaći Kup, prvenstvo i Kup Radivoja Koraća. Imali smo deset zlatnih godina – od 1967. do 1977. godine - rekao je zaboravljeni Mihajlo koji je otkrio da je skoro umro.
VEZANI ČLANCI:
- Teško sam se razbolio, operirao sam rak bubrega, žuči icrijeva, skoro sam umro od sepse. Ja sam otišao u mirovinu, majka mi je umrla, sestra također. Nemam više nikoga, donio sam odluku da se vratim u Split. Bilo je to prije četiri godine...
Opet jedan ugrozeni iz nebeskog naroda.