Upravo sam se spremao prosvjedovati i tražiti da vrate Zorana Šprajca u Dnevnik HTV-a jer ih je Nova počela opasno gaziti. A onda me od toga odvratio Branko Nađvinski. U subotu je šefu liječničkog sindikata Ivici Babiću u brk sasuo da pacijenti neće odobriti njihov štrajk. Babić je pokušao izbjeći objašnjenje, nije htio reći ni kakav će to štrajk biti. A kad ga je Brankec stjerao u kut, priznao je: “Bit će to potpuni štrajk”. I dodao: “Nadam se da će nas pacijenti razumjeti.” E sad, ne daj Bože da me zaboli zub, a dočeka me nasmiješena ljudina u bijeloj kuti i kroz zlatne zube mi kaže: “Sorry, danas ne vadim zube. Pokušaj me razumjeti.” Ma izvadio bi on meni zub i ugradio most ako treba. Kad boli, fućkaš razumijevanje.
Najzabavniji dio Brankecovog Dnevnika ipak je bila priča o dubrovačkoj koaliciji lijevih, desnih, srednjih, crnih, žutih i plavih, kako je to opisala šačica zelenih i bijelih koji nisu uspjeli ugrabiti vlast. A novinarka Sandra Lacković zabavno je započela: “Kad se ruke SDP-a, HNS-a i HDZ-a slože, sve se može, sve se može”. Kao da je upravo odgledala “Vlak u snijegu” i scenu kad Ljuban (Slavko Štimac) traži pomoć jer se drugarica zadrugarka razboljela. A onda svi mali zadrugari prionu i otkopaju vlak iz snijega, baš kao što su i Dubravka Šuica, Andro Vlahušić i ekipa prionuli na posao kako bi na Srđu što prije zaigrali golf.
Neki se lokalni HNS-ovac usput licemjerno ispričava zbog te koalicije, a Šuica kaže kako slijede europsku praksu. E, svašta. Kao da slušam Ljubanove zadrugare. I cijeli mi se dan fućkala pjesma “Kad se male ruke slože” dok sam zamišljao kako Šujica i Vlahušić igraju golf.
PLUS
Film “Vjerujem u anđele” na HTV-u, ništa posebno. Al nisu pametnije ni hollywoodske komedije, pa ću se radije na silu smijati glupastim domaćim nego glupastim stranim forama.
MINUS
Dolph Lundgren na RTL-u, Steven Seagal na Novoj TV u subotu navečer. U nedjelju navečer reprize i, gle, čuda opet njih dvojica. To je stvarno najtrash svih vremena.