Da se sudac Theodor Meron vodio politikom, a ne pravom, makijavelizmom umjesto istinom, Hrvatska bi poslije Haaga bila nesretna i ogorčena. Da je sudac pristao na zloporabu Suda i presudio vođen politikantskom tezom o “potrebi pomirenja naroda”, hrvatski bi generali bili osuđeni, a Hrvati sudskim pravorijekom izjednačeni sa Srbima u krivnji za rat. Kao što je više od pola stoljeća obilježena stigmom NDH, tako je i nakon Haaga idućih stotinu godina mogla nositi zloćudni biljeg države “nastale na zločinu”. Umjesto takvoga krivotvorenja historije i zlostavljanja istine, u Haagu se dogodila pravda i poraz laži, koja se maskirana kanila podmetnuti kao istina. Otuda i “psovke u mraku” hrvatskih apatrida i sav bijes srpskih radikala na haašku odluku.
Hrvatski se “humanisti i borci za ljudska prava” snebivaju nad odlukom Haaškoga suda jer im neočekivana presuda i oslobođenje generala ruše, upravo na trpanju generala u zatvor, stečene pozicije i društveni status. Ante Gotovina i Mladen Markač osumnjičeni su, progonjeni, a na koncu i zatvoreni, i zbog laži “nevladine mafije”. Bez Haaškoga suda, koji se umjesto pravom i činjenicama bavi politikantstvom, i ti prokazivači Hrvatske ostaju bez važnosti i što im je još važnije, i bez masno plaćenih honorara. U podmetanjima i lažima protiv Hrvatske, oni su zapravo išli na ruku i srpskoj propagandi o prirodi Oluje i Hrvatske kao antisrpske.
>> Mediji u Srbiji: Skandalozna odluka, Oluje kao da nije ni bilo
Hrvatski denuncijanti širili su, kao i srpski propagandisti, o Hrvatskoj masne laži. U temelju svih srpskih posezanja za hrvatskim i za Hrvatskom uvijek je zapravo bila laž. Tako je još od lingvističkoga ekspanzionizma Vuka Stefanovića Karadžića. Njegova teza da su svi štokavci Srbi zasnovana je također na laži, ali je poslužila velikosrpskim ideolozima kao pravo i na hrvatske krajeve gdje se govori štokavski. Dio je srpske intelektualne elite slično lagao i o dubrovačkoj književnosti proglašavajući je srpskom. Isusovca i znanstvenika Ruđera Boškovića i danas svojataju da je Srbin. Na temelju teze srpskoga akademika, šibenskoga psihijatra Jovana Raškovića, o “kastracionom kompleksu Hrvata”, Hrvatima se prije rata odricala i sposobnost da stvore svoju državu.
Glavni srpski intelektualni vrač, književni klasik Dobrica Ćosić, davno je još ustvrdio da u srpskoj historiji laž ima jednaku važnost kao i bitke. Na takvim je lažima zasnovana i sama velikosrpska ratna agresija na Hrvatsku. Slušajući i čitajući “pametne ljude”, priprosti i primitivni, njihove “velike misli” svedu na mjeru svoga brutalnoga prostakluka. Kao onaj zajapureni šoven Milan Paroški, koji je pred rat u Baranji huškački urlao: “Ako vam neko kaže da ovo nije srpska zemlja, imate ga ubiti ko kera kraj tarabe!” Ili mrzitelj Hrvata Vukašin Šoškoćanin koji se nakon masakra hrvatskih policajaca u Borovom Selu razmeće: “Ubio sam šest Hrvata, a ubit ću ih još 606 ako je potrebno!”
Nakon haaškog oslobođenja hrvatskih generala srpska je intelektualna elita ogorčena i ljutita smatrajući da je Haag političko sudište “koje sudi jedino Srbima”. I u Hrvatskoj ima sličnih koji sada pametuju da se tako ponašala i hrvatska strana, tj. da je i ona smatrala da je Sud politički. No, hrvatska je strana to tvrdila nakon drakonske prvostupanjske kazne kada je Sud Gotovini odrapio 24, a Markaču 18 godina. Odbacivanjem političke konstrukcije o “udruženom zločinačkom pothvatu”, Sud je Srbima oduzeo i svaku daljnju ozbiljnu šansu da Hrvate kleveću kao “genocidni narod”. Zbog toga među Srbima i toliko graje poslije proglašavanja hrvatskih generala nevinima. Srbi kao narod nisu proživjeli katarzu, odnosno zajedničko kajanje za rat koji su započeli. Paljenje hrvatske zastave u Beogradu nakon Haaga simbolički je iskaz stare političke svijesti, pokazatelj da temeljna ideja velikosrpskog ideološkog širenja nije nestala. Da je Haaški sud potvrdio prvostupanjsku presudu pa i da su hrvatski generali bili kažnjeni s onoliko godina koliko su proveli u zatvoru, Srbi bi opet dobili priliku da na Hrvatsku zalijepe etiketu “zločinačke države”.
Svaka čast autoru! @Gaderp Što čim je netko srbin treba podržavati MIloševićevu politiku i njen današnji nastavak? Nitko tko žeil dobro i Hrvatskoj i Srbiji ne može takvo destruktivno ponašanje i razmišljanje podržavati