Deseta je godišnjica otkako je kardinal Alojzije Stepinac proglašen blaženim. Katolička crkva tim je činom poručila što misli o njemu i njegovu radu i životu. On je za Crkvu bio i ostao mučenik i svetac. A povijest i povjesničari?
Dok se još uvijek lome koplja oko Jasenovca i Bleiburga, dobrim dijelom i zbog njihove politizacije, u kojoj sudjeluju i sami neki povjesničari, primjećuje se da se Stepinca sve rjeđe spominje u negativnom kontekstu iz usta i pera onih na koje smo inače navikli da to rade.
Posljednji je napad došao s posve očekivane strane, od tzv. antifašista, bolje rečeno komunista, koji su javnosti nedavno pokušali podmetnuti kao povijesnu činjenicu komunističko-udbašku brošuru "Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera" iz 1946. godine.
Kako navodi povjesničar dr. Mario Jareb, tu su brošuru komunističke vlasti pripremile u jesen 1946. kako bi javnost uvjerile u "dokumentarnu" podlogu optužbi protiv Stepinca.
Po njemu, "riječ je o uistinu vrhunskom proizvodu komunističke promidžbe, no već i površno pregledavanje pokazuje da je riječ o poluistinama i krivotvorinama, odnosno vađenju stvari iz konteksta tadašnjih događaja".
Drugim riječima, oko Stepinca i Crkve još se jedino batrljaju ostaci ostataka nekadašnjeg režima koji ga je progonio, i koji ga je želio "posvaditi" s narodom. Dogodilo se, međutim, posve suprotno i očekivano. Narod je ostao uz Stepinca, kao što je i Stepinac bio uz čovjeka u najgorim vremenima, bio on Hrvat, Srbin ili Židov, a komunizam je neslavno otišao u ropotarnicu povijesti.
Sustav koji se desetljećima gradio na lažima, manipulacijama, zločinima i represiji nije imao budućnosti, kako ustaški tako i komunistički. Stepinac se pak održao do danas jer nije ustukno ni pred jednim režimom. O glavi su mu jednako radili i ustaše i komunisti, kao i velikosrbi. A on je ostao dosljedan i uspravan.
I oni koji su u nas nakon 1990. pokušali Stepincu svašta predbacivati, ili relativizirati njegovu ulogu, s vremenom su jednostavno ustuknuli. Dokumenata o Stepincu previše je da bi ih se moglo jednostavno ignorirati, a onaj koji ih proučava samo treba biti objektivan i neopterećen. Pouka Stepinčeva slučaja jest univerzalna za istinu se vrijedi boriti.
Ona možda ne donosi kratkoročne plodove i probitke, ali dugoročno sigurno pobjeđuje. Pouka je to za sve nas. Istina nikad ne bi trebala imati alternativu. Pogled na Stepinca je i pogled u budućnost.