Stipu Mesića treba na sud!

Za državu koja ima nacionalno svjesnu političku elitu osuđujuća haaška presuda ne bi trebala biti problem. No, sama činjenica da smo se doveli u ovakvu situaciju potvrđuje da naša politička elita (na vlasti i u oporbi) nije nacionalna te da je politički nedorasla vođenju države! Taj zaključak povjesničara dr. Davora Marijana najbolji je odgovor na pitanje tko je kriv što smo nakon presude Gotovini, Čermaku i Markaču dovedeni u ovu situaciju. Kriva je sva naša politička elita, nitko nije posve izuzet, jedino je krivnja različitih razmjera. Nije tu izuzet ni predsjednik Josipović, ni bivši premijeri Račan i Sanader, Kosorova je sad kolateralna žrtva, a da ne govorimo o Šeksu i njegovu “identificirati, locirati, uhititi, transferirati”. Sad se pokazalo da je naš utjecaj u svijetu gotovo nikakav, da se s nama poigravaju, da smo kao žrtva agresije i ratni pobjednici suprotnoj strani prepustili da izvodi novu agresiju na nas, potpomognutu od pojedinih obavještajnih službi, posebice britanske. Jer sva se naša politička pamet svela samo na dodvoravanje EU, Haagu i kome god treba.

No najodgovornija osoba za ovakvu presudu svakako je bivši šef države Stjepan Mesić! On je već odavno trebao biti na optuženičkoj klupi zbog nelegalnog dilanja predsjedničkim transkriptima čim je došao na Pantovčak. Pa i sama bivša haaška tužiteljica Carla del Ponte javno je rekla kako je od Mesića dobivala i što je trebalo i što nije trebalo! Njegov haaški put počeo je već 1998., kad je bio svjedok optužbe i kad je Hrvatsku pod vodstvom Franje Tuđmana optužio za agresiju na BiH. Mesić je imao jedan jedini cilj, što više ocrniti Tuđmana, prema kojemu ima neviđen kompleks sve do danas. Čim je stupio na predsjedničku dužnost, Mesić je, mimo Vladina Ureda za suradnju s Haagom, Tužiteljstvu počeo slati transkripte iako je to zabranjivao Zakon o suradnji s Haaškim sudom, i to selektivno odabrane i preuređene. Gomile dokumenata dao je medijima koji su ga veličali i pomagali mu u njegovu rušilačkom pohodu na Tuđmana. I ne samo to. U Ured predsjednika pustio je i britansku TV kuću Chanel 4, a s njima i britanske obavještajce koji su se dokopali ključnog dokumenta za podizanje optužnice i ovu nepravomoćnu presudu – brijunskog transkripta. Da apsurd bude veći, za njega se nije znalo sve do 2004., kad ga je u svojoj obrani objavio Milošević, koji se njime koristio u protuispitivanju svjedoka Tužiteljstva, bivšeg veleposlanika SAD-a u RH Petera Galbraitha. Vlada uopće nije znala da Milošević ima tako važan dokument. Je li to znao Mesić? Taj dokument u Miloševićevim rukama trebao je poslužiti za dodatno pojačavanje optužbi protiv Tuđmana. Tko je od toga imao koristi, kome je to trebalo? Mesiću, dakako! Taj je dokument trebalo i legalizirati, budući da je nelegalno izašao iz Hrvatske. Tada Velika Britanija prisiljava Sanadera da 2005. taj transkript deklasificira te odobri njegovu uporabu pred Haaškim sudom. Isto je učinila i Račanova vlada, koja je naknadno ozakonjivala stotine predsjedničkih transkripata koji su već bili u rukama haaškog Tužiteljstva. Jer ih je Mesić protuzakonito poslao u Haag! A za protuzakonito djelovanje odgovara se na sudu, kad bi bilo pravne države. Kako netko dobro uspoređuje, Mesićevo djelovanje bilo bi kao da danas opljačkam banku, a onda sutra Vlada predloži, a Sabor donese zakon ili uredbu sa zakonskom snagom kojom pljačka banke prestaje biti kazneno djelo. I onda mimo svih pravnih normi još takav akt primijene retroaktivno. A onda kad se još samo sjetimo Mesićevih opanjkavanja Tuđmana po svijetu i njegovih degutantnih viceva... Sramotno je da su na slobodi i Mesić, i Manolić, i Bulat, i Perković, i Boljkovac, a da Gotovina i Markač moraju biti utamničeni!