Stjepan Basar: U Ozlju je devastirano sve što ima gradska obilježja i to moramo hitno zaustaviti

Nakon dugogodišnje vladavine Stjepana Zoretića, novo lice na čelu ozaljskog HDZ-a je Stjepan Basar. Upravo Basara i ozaljske hadezeovce očekuje vjerojatno najzahtjevniji zadatak na predstojećim lokalnim izborima, jer nakon sklapanja koalicije s HSS-om očekuje se da će se upravo u Ozlju voditi najveća bitka za dolazak na vlast i, nadaju se u toj stranci, smjenu SDP-a, koji je na vlasti osam godina.

Tko je zapravo Stjepan Basar, kako biste se predstavili onima koji vas još ne poznaju?
– Otac sam četvero djece. Mogu reći i vječiti student. Sa 49 godina još sam apsolvent na Fakultetu strojarstva u Zagrebu. Predsjednik sam ozaljskog HDZ-a, predsjednik NK Ozalj, predsjednik DVD-a Ozalj, gradski vijećnik, sportaš, vatrogasac... Ima toga dosta. Sa 22 godine počeo sam raditi i zapostavio studij strojarstva. Međutim, cijeli sam život radio upravo u toj struci, inženjerske poslove. Od slovenskog Novolesa, preko zaprešićke Montkemije, skupljao sam iskustva koja su prije desetak godina dovela do ideje o otvaranju vlastite tvornice za proizvodnju kupaonske galanterije. Zajedno s prijateljem i partnerom osnovali smo Aquaestil. Danas poslujemo na tri lokacije u Hrvatskoj: u Dugoj Resi, Ozlju i Našicama.

S Aquaestilom ste stvorili prepoznatljiv brand koji je prerastao granice Karlovačke županije, pa i Hrvatske?
– Cilj je bio stvoriti proizvod prepoznatljive i pouzdane kvalitete i dizajna. Ideja se rodila iz potrebe, još devedesetih godina. Većina nas s područja Ozlja i ozaljskog kraja do tada je radila u Sloveniji. S početkom raspada Jugoslavije počeli su i naši problemi, i to s dobivanjem radnih dozvola. Onda smo odlučili nastaviti raditi u Hrvatskoj. Danas, nakon deset godina od pokretanja vlastitog posla, mogu reći da smo zadovoljni širenjem tržišta. U ovom trenutku oko 50 posto svega proizvedenog izvozimo u Europu, a uskoro ćemo se proširiti i u Ameriku. U tijeku su razgovori o opremanju brodova. Godišnje iz naših pogona, u kojima je zaposleno 180 radnika, iziđe oko 100.000 proizvoda.

Kako ste se našli u politici, barem što se tiče izlaska u prvi plan neposredno prije skorašnjih lokalnih izbora?
– U politici sam oduvijek, ali pomalo. Još u doba omladinskih organizacija u bivšoj državi i bivšem sustavu. Bio sam u jednom mandatu član ozaljske omladinske organizacije, ali i u predsjedništvu ondašnje republičke omladine. Zaduženje mi je bilo širiti međudržavnu suradnju. Naravno, radilo se o suradnji s državama u istočnom bloku, koje nikada nisam posjetio. Pokretali smo i neki list, organizirali razne sportske igre. Uvijek sam bio volonter. Od početka devedesetih godina do 1995. sudjelovao sam u Domovinskom ratu, politika je pala u drugi plan. Od 1995. godine, odmah nakon rata, postao sam članom HDZ-a.

Vidite li sebe kao budućeg gradonačelnika Ozlja? Stranka još nije izašla s kandidatom, očekujete li da ćete to biti vi, s obzirom na čelno mjesto u gradskom ogranku?
– Tu temu u stranci još nismo do kraja definirali. Razgovaralo se, ali još nema konačne odluke. Bit će na vrijeme. Mislim, bilo bi logično da se kandidiram. Ne bojim se toga posla iako, kada sagledam sve svoje obveze, nešto će morati patiti uhvatim li se toga posla. Meni neće biti nikakav problem ne budem li gradonačelnik, odnosno ako tu kandidaturu i obvezu preuzme netko drugi iz stranke.

Postanete li prvim čovjekom Ozlja, što biste prvo učinili? Što smatrate gorućim problemima u vašoj sredini?
– Okupio bih tim ljudi iz raznih političkih stranaka, ali prije svega tim stručnih ljudi. Ne bih njegovao kult ličnosti, već bih se sve baziralo na dogovoru i suradnji. Ljudi danas općenito u politiku previše ulaze isključivo radi vlastitog sitnog interesa. To je ono što bih svakako želio promijeniti. U ozaljskom HDZ-u dobra je klima, a želja je da nam se priključi što više mladih ljudi. Uostalom, na potpisivanju sporazuma o političkoj suradnji s HSS-om najavio sam da mi u HDZ-u očekujemo da će nam se u oživljavanju Ozlja pridružiti i ostale stranke. Ipak, prioritet je okupiti za istim stolom prije svega stručnjake kojima je boljitak grada na prvom mjestu. Primjer da se na ovaj “moj” način može dobro raditi jest kvalitetan rad Nogometnog kluba Zrinski Ozalj. Tamo smo se svi našli, bez obzira na stranačku pripadnost. Rasporedili smo obveze i sve je organizirano vrhunski, od rada s limačima do veterana, i rezultati nisu izostali.

Kakva je vaša vizija grada Ozlja u sljedećem razdoblju?
– Vidim ga doista kao grad u kojem je zaustavljena višegodišnja devastacija svega što ima gradska obilježja. Kao gospodarstveniku privatno i kao gradonačelniku to bi mi bio prioritet, taj sektor. Danas su gospodarstvenici, osobito mali i srednji poduzetnici, u Ozlju prepušteni sami sebi. Ne postoji vizija razvoja, nema kontinuiteta, nema zajedničkog planiranja ni komunikacije. Naš je plan okupiti ih sve zajedno i vidjeti što se može poboljšati ili promijeniti. To neće biti moguće preko noći, već korak po korak. Otvaranje radnih mjesta je prioritet. Već sam to govorio - ljudi u Ozlju su vrlo vrijedni, žele i znaju raditi, samo im treba poticaj. Smanjivanje poreza, uvođenje raznih olakšica, sve je to na tome tragu, a ne ih maksimalno opteretiti. Kako u gospodarstvu, tako je i u turizmu. Ozalj ima puno za ponuditi, a u ovom trenutku nismo ništa od tih potencijala iskoristili. Nije pokrenut nijedan važan projekt u turizmu. Prestigle su nas i neke daleko manje i siromašnije općine. Osobito kad se radi o povlačenju novca iz pretpristupnih fondova iz EU.

Po vašoj ocjeni, što je najveća pogreška aktualne vlasti?
– Prije svega moram reći da ne želim stalno ukazivati na tuđe pogreške. Dugo godina upravo je HDZ bio dežurni krivac za sve što ne valja u gradu. Nakon osam godina SDP-ova mandata puno je toga što nije dobro odrađeno. Sve to zamara ljude, a i nije stil koji bih želio njegovati. Želim afirmirati stvari, a ne živjeti na bazi tuđih pogrešaka. No, ne mogu ne reći da je devastacija dugotrajne gradske imovine najveća pogreška ove, aktualne vlasti. Dugoročna imovina prodajom je pretvorena u kratkoročnu imovinu. Ta rasprodaja je nešto što si gradonačelnica Biserka Vranić nije smjela dopustiti. Na primjer, jedan od tih loših poteza je prodaja dvorca Zorkovac. Iako se tvrdi da je postignuta najbolja moguća cijena, dvije godine otkako je prodan u objektu nije napravljeno gotovo ništa. Najavljivalo se uređenje ugostiteljskog objekta, bazena i ne znam čega sve ne. To nije dobro gospodarenje gradskom imovinom. Danas su se doveli u situaciju da više nemaju što rasprodati. Biti dobar menadžer znači povećavati tu trajnu imovinu, a ne obrnuto. Problem Poslovne zone Lug već je poznat svima. Od nesagrađene pristupne ceste, neuređenih prometnica unutar zone itd. Svake se godine obećava jedno te isto i izdvaja se novac, a u zoni Lug nikakvih pomaka nabolje. Tu je problem pročistača vode, projekt koji punih deset godina nije priveden kraju, a fekalije se i dalje izlijevaju u Kupu.

S druge strane, što biste od postignuća aktualne vlasti posebno pohvalili?
– Vrtić je projekt koji treba pohvaliti. Za ove vlasti je uređen i zaista je jedan od najljepših i najmodernijih vrtića u županiji. Uz to, naši ljudi plaćaju i najnižu cijenu usluge. Ne mogu ne pohvaliti i projekt Parka prirode, odnosno to što su Gorjanci ušli u granice Parka prirode Žumberak. Tu su i neki pohvalni komunalni projekti, pritom mislim na asfaltiranje prometnica u mjesnim odborima. Ne bi bilo fer ne pohvaliti ono što je dobro odrađeno, a toga je bilo. Ipak, moglo se i daleko više i bolje.