Što bi HHO-u rekao Tripalo?

Hrvatski helsinški odbor uveo je posve nove običaje u Hrvatsku, pa za nagradu na području ljudskih prava, koja nosi sjajno ime Mike Tripala, bira ni manje ni više nego – između premijera i glavnog državnog odvjetnika! Time su u neugodan položaj dovedeni i Ivo Sanader, kojemu je nagrada izmakla jer je policija prerevno gonila fejsbukovce, a još više tužitelj Mladen Bajić, koji je nagradu konačno i dobio.

Vjerojatno svjestan pozicije u koju je doveden neobičnim izborom udruge za ljudska prava, Bajić na dodjeli ističe kako ova nagrada zapravo pripada stotinama državnih odvjetnika diljem Hrvatske. Ni jučer nismo dobili suvislo obrazloženje razloga zbog kojih se vodstvo HHO-a, na čelu s Ivom Bancem i Ivanom Zvonimirom Čičkom, odlučilo nagradu dodijeliti baš Bajiću. Čičak je na svečanoj dodjeli nagrada rekao kako je Bajić u svom poslu učinio više na poštovanju ljudskih prava nego što to nalaže potreba posla. Na što se to točno odnosi, nije objašnjeno.

No, državni odvjetnik u zemlji poput Hrvatske zacijelo još nema tako malo posla da može najviše razmišljati o zaštiti ljudskih prava. Dapače, njegov je posao da dođe do granice na kojoj počinju nečija prava, da iskoristi maksimum kako bi pred sud doveo sve one koji se nezasluženo slobodni kreću državom. Ako je Bajić, a jest, učinio nešto na tome da božica pravde u Hrvatskoj ne gleda više u tolikoj mjeri tko je koje nacije kad treba podići optužnicu, onda je to trebalo i obrazložiti.

No, i to je zapravo povratak na crtu poštovanja zakona, što prije toga baš i nije bilo na cijeni. Jer, glavni državni odvjetnik, pa i Državno odvjetništvo u cjelini, moraju se u što je moguće većoj mjeri držati zakona kao pijan plota, tako da što manje bude prepušteno nečijoj dobroj volji koja bi zasluživala nagradu za rad na zaštiti ljudskih prava.

Pri svemu ne smijemo zaboraviti ni to da se u Državnom odvjetništvu upravo radi na predmetu u kojemu se traži je li šef HHO-a Banac novac, koji je dobio kao neovisni saborski zastupnik, potrošio u skladu sa zakonom kad je kupovao neviđeno skup namještaj i sam sebi iznajmljivao poslovni prostor. Da je nagrada pripala premijeru, ni njemu možda ne bi bilo ugodno, a možda bi se netko, primjerice, sjetio i da cijeli niz srpskih zaselaka po Hrvatskoj još nema čak ni struju. No, svi bi taj izbor slično komentirali, jer novac HHO-u daje vlast.

Kako bilo, ako u Hrvatskoj lani zaista nije bilo nikoga drugoga doli šefa izvršne vlasti i glavnog tužitelja kojemu bi trebalo dodijeliti nagradu, onda su ljudska prava u toj maloj tranzicijskoj zemlji na skandinavskoj razini, jer o njima se brinu vrhovi vlasti. Je li tomu doista tako?