Dragi Zorane! Molim Vas da, do kraja mandata, meni i mojim Hrvatima iz BiH ukinete pravo na glasovanje i za parlamentarne izbore na kojima (ispričavamo se, i ove godine nismo Vam dali glas jer Vas nije bilo na listama), već i za one predsjedničke! To više nema smisla. Ustvari, nije ga nikad ni bilo!
U deset točaka ću Vam, budući predsjedničke Vlade, pojasniti zbog čega je tisuće Hrvata s druge, istočne strane Lijepe naše, svih ovih izbornih godina uzaludno hrlilo glasačkim kutijama. Prvo, naše glasovanje u BiH za Vaše izbore nikada ni za milimetra nije izmijenilo političku konturu kako HDZ-ove tako ni SDP-ove vlasti u RH.
Drugo, stranke su nam nudile kandidate pod egidom “uzmi ili ostavi”. A kad smo ih svojim glasovima lansirali u saborske klupe, oni su nas svojom četverogodišnjom pasivnošću ili nesuvislim blebetanjima u saborskim klupama samo kompromitirali. Da barem TV nije prenosila sve te sjednice, šteta bi bila manja. Treće, nama, njihovim glasačima, sva ta mehanička podizanja ruku zastupnika iz 11. izborne jedinice nisu ništa pomogla.
Nama nisu, sebi i strankama koje su ih imenovale jesu, jer im je “svaka ruka bila važna”. Četvrto, kad su politički i medijski analitičari u RH uvidjeli da ovi iz dijaspore svoje ruke i glas dižu samo kad je obrana interesa HDZ-a u pitanju, koristeći se ksenofobnim, neofašističkim diskursom, među uljuđeni politički naivan svijet u RH prosuli su tezu da ovi uvozni Hrvati u Saboru kreiraju njihovo političko ozračje, a u ‘maloj zemlji za veliki odmor’ ne plaćaju porez, već uzimaju, rovare po sve tanjim proračunskim zalihama. Javno stigmatiziranje ni krivih ni dužnih sunarodnjaka i eskapade političkih redikula koji su, zahvaljujući našim glasovima, uživali u izdašnim saborskim plaćama i mirovinama, rezultiralo je uvredljivim grafitima, prekopavanjima grobnica i traženjem glasačkih zombija.
Peto, tražimo ukidanje glasa zbog toga što nikad naši glasovi nisu ni bili bitni. Šesto, sad kad ste reducirali broj zastupnika, i broj glasačkih mjesta, nema smisla vozikati se kilometrima i gužvati se po školskim hodnicima gdje su postavljene glasačke kutije. Aklamacijom ćemo odlučiti tko će nas, ako baš želite, zastupati u Saboru, jer najnoviju trojku koja u Sabor ide s HDZ-om nije birao narod, već njihove stranačke kolege, koje su do glasačkih mjesta dovezli autobusima. Tko nema autobus, nema ni saborske fotelje. Sedmo, znate - ionako smo između sebe u BiH podijeljeni. Bespotrebno je da se preko saborskih lista dodatno raslojavamo. Osmo, volio bih osobno da naš narod više zna ime ministara u Sarajevu, od onih u Zagrebu. Deveto, dosadilo je svake godine glasovati što za izbore u BiH, što za izbore u RH. I deseto, ne bih volio da budućoj članici EU-a budemo na teret.
P.S. Ako nije problem, možemo li barem zadržati putovnicu, da na schengenskoj granici ne čekamo u redu, kao što smo prošli vikend čekali iza glasačkih kutija za izbore u RH. Pozdrav, Bog i Hrvati!