Sto dana u šest mjeseci

Što je Sanader učinio u prvih sto dana Vlade? U tom razdoblju obično vrijede dva nepisana pravila. Prvo, vlade uživaju poštedu od kritika i drugo, u tom razdoblju obično vuku najteže poteze. U Sanaderovu slučaju, međutim, nije se dogodilo ni jedno ni drugo. Niti su Vlada i on osobno bili pošteđeni kritika, niti su povukli neke osobito teške poteze, osim, naravno, ukidanja ZERP-a za nečlanice EU.

Drugi Sanaderov mandat počeo je, što se toga tiče – atipično. Razloge možemo tražiti na više strana. Riječ je o vladi koja ni u prijašnjem mandatu nije iznenađivala nekim posebnim reformskim potezima. U ovom mandatu, pak, Sanader je već na samom startu i uz blagoslov Sabora uobičajenih “sto dana” produljio na prvih šest mjeseci.

Naime, ubrzo nakon što se ponovno udomila u Banskim dvorima, Vladina ekipa izašla je s novim planom, prema kojem sve zaostatke iz prošlog mandata završava do kraja prvog polugodišta. Sto dana tako je protegnuto na 180. Pa kad ga opozicija proziva zbog kašnjenja EU zakona, Sanader mirno uzvraća da će “Vlada ostvariti sve što je planirala učiniti u prva dva tromjesečja...”

Prvih stotinu dana tako će se uglavnom pamtiti po dvije unutarkoalicijske krize i – tri žene. I odustajanje od ZERP-a i priznanje nezavisnosti Kosova bile su teške odluke za Sanaderove koalicijske partnere, ali ne toliko teške da bi izazvale raspad vladajuće koalicije. Upravo suprotno, druga koalicijska vlada u tim je krizama postavila svojevrsne modele opstanka unatoč razlikama u stavovima.

Svaka na svoj način, prvih stotinu dana nove vlasti obilježile su tri dame – Đurđa Adlešič, Vesna Pusić i Bianca Matković. Između tih triju osoba gotovo da nema ništa drugo zajedničko osim što su upravo unutar tih vremenskih međa pristale svoje potencijale ugraditi u hrvatske pripreme za EU. Premda bez puno iskustva u tom području, šefica HSLS-a Đurđa Adlešič zdušno se prihvatila guranja reformi u pravosuđu i javnoj upravi, te je praktički u nekoliko tjedana pod njezinom palicom iz Vlade prema Saboru otišlo više dokumenata koje Bruxelles od Zagreba već dugo očekuje. Od strategije reformi državne uprave, preko Zakona o sukobu interesa, do besplatne pravne pomoći i racionalizacije sudske mreže.

Stjecajem okolnosti, nakon što su pogoršani odnosi između SDP-a i HNS-a, Vesna Pusić dolazi na čelo Nacionalnog odbora za pregovore s EU. Pusićeva godinama gradi međunarodne kontakte, kao što godinama zastupa i hrvatsko približavanje EU. Njezin svjetonazor u tom se pogledu u potpunosti poklapa s deklariranim programskim smjerom vladajuće koalicije, iako u mnogim drugim elementima, HNS i HDZ i dalje predstavljaju dva svijeta. S pozicije šefice Nacionalnog odbora, Pusićeva će gurati pripreme za EU na posve nov način, a isto to činit će i Bianca Matković, HDZ-ova državna tajnica kojoj je Sanader, upravo na nagovor Pusićeve, kao pedantnoj i energičnoj povjerio “discipliniranje” ministarske ekipe.

Prvih sto dana proteklo je u znaku vanjske politike, u znaku ZERP-a i deblokiranja pregovora s EU, u znaku gužve oko priznanja Kosova, pozivnice za NATO i Bushova posjeta. Preostalih dva i pol mjeseca obilježit će neke druge teme. Uz minimalne plaće, recimo, koje Vlada “duguje” sindikatima, to će u prvom redu biti restrukturiranje brodogradnje i ostali uvjeti za EU. Priliku za iskazivanje entuzijazma tu dobivaju i mnogi drugi igrači, ne samo tri spomenute dame. Je li se Sanader u prvih 100 dana okružio s dovoljno znanja i političke volje, vidjet će se u iduća dva i pol mjeseca, dokad traje rok za mjerenje prvog prolaza uvjeta za EU.