Što je muškarac bez vagine?

Ispod površine u javnosti valja se golem problem s uvođenjem zdravstvenog odgoja u škole koji aktualna vlast ignorira u svojoj tipičnoj maniri samodostatne prepotencije. Točnije, za katolike, kršćane i religiozne osobe drugih vjerskih zajednica (muslimane, Židove...) sporne su odredbe onoga dijela zdravstvenog odgoja u školama koji definira seksualnost, a kosi se s njihovim moralnim načelima.

Ne bi to nekome možda bilo značajno da se ne radi o zemlji u kojoj se 90 posto osoba izjašnjava religioznima, pa se očekuje da i demokratski izabrana vlast ima senzibiliteta prema njihovim moralnim vrijednostima s jedne strane, a s druge da poštuje elementarnu demokratsku normu da roditelji imaju isključivo pravo na odgoj svoje djece. Nitko im to pravo ne može uskratiti ili ga supstituirati svojim institucionalnim autoritetom. Ni država, ni Crkva, ama baš nitko. Ali, što se kod nas događa? Uvodi se spolni odgoj koji će djecu poučavati upravo obrnuto onome što ih njihovi roditelji uče i vlastite obitelji odgajaju – da je normalno reći “ja sam muškarac s vaginom” ili da je “moj rod ženski, a spol muški”.

Norme su to koje su nametnule nekakve marginalne udruge, koje isisavaju novac i iz hrvatskog i europskog proračuna, a koje je nadležno ministarstvo uzelo kao društveno općevrijedne, pa će ih ugraditi i u sustav javnoga školstva i postaviti kao društveni standard. Malo sutra! Jer društvo nije prćija ni nekakvih udruga ni aktualnih ministara, koji društvene norme mogu propisivati kako im se prohtije.

A čini se to na svim mogućim razinama upravo u odnosu s vjerskim zajednicama. I to ponajviše s većinskom Katoličkom crkvom. Licemjerno i pokvarenjački štoviše! Naime, dok se s najvišeg državnog vrha tvrdi da se neće dirati u ugovore između Vatikana i Hrvatske, na sve moguće načine nastoji ih se logikom “mišjeg grickanja” nagristi sa svih strana.

Gospodarski ugovor tako da se Crkva pritišće da se odrekne novca i dijela duga, Ugovor o suradnji na području obrazovanja tako da se uvode “muškarci s vaginom” i vjeronauk deplasira na prvi ili posljednji sat u satnici, onaj o Hrvatskoj radioteleviziji tako da se ukidaju emisije poput “Hvaljen Isus i Marija” s Radio Sljemena (i to navodno isključivo zbog takva naziva!), a druge emisije pretvaraju u neprepoznatljiv newageovski miks na Hrvatskom radiju.

Ili pak najave da će se Vojnom ordinarijatu otkazati velik dio vojnih kapelana i dio ugovorenih prava... Kao, ugovori se neće dirati, ali će se gotovo svako ugovoreno područje s Crkvom nastojati destruirati. Pokvarenjački, zar ne?

No, budući da nakon prošloga petka u Hrvatskoj više ništa ne bi trebalo biti isto (definirao je to u katedrali pred generalima kardinal Bozanić rekavši da se toliko toga želi “graditi na nečemu što je daleko od osjećaja naroda”) krojači društvene politike i pravde trebali bi biti svjesni da je nužno da se s vjerskim zajednicama barem upuste u korektnu javnu raspravu. Ili se možda toga boje, tj. sami baštine karakterne osobine “muškaraca s vaginom”.