Što nakon ZERP-a?

Nikad mi se nisu sviđali političari koji tvrde da nemamo alternative, jer smo u bezizlaznoj situaciji. Naime, što će nam političari koji ne znaju naći neki pametniji izlaz, nego sve svode na dvojbu “ZERP ili EU”. Ili još jasnije – mogu li nas iz bezizlazne situacije izvesti političari koji su nas tamo i doveli?! Kad govorimo o pregovorima s EU, nikad mi nije bio sporan naš pristanak na ustupke radi usklađivanja s europskom regulativom. Pregovori se uostalom i vode o tome kako i kada uvesti direktive EU u naše zakonodavstvo.

Ono što jest sporno, ono što jest opasno jest pristajanje na raspravu u pregovorima o temama koje nemaju veze s direktivama EU, odnosno kada pristajemo na ustupke koji su protivni proceduri unutar EU ili koji uopće ne spadaju u pregovore s EU. Sve vrijeme vlada je hrvatskoj javnosti spor s EU u vezi sa ZERP-om prikazivala kroz lažnu dilemu “ZERP ili EU”. Lažnu zato što ekološki dio gospodarskog pojasa, odnosno ZERP-a, nije dio pregovora s EU, pa se može proglasiti i aktivirati jednostrano, kao što su to učinile Italija 2006., a Finska 2005. Lažnu i zato što provedba ZERP-a znači provedbu europske regulative o ribarstvu, jer se protivimo divljem ribarstvu i barbarskom neeuropskom ponašanju talijanskih ribara u ZERP-u – koji ne žele nikakvu kontrolu i ograničenje svog ribolova.

Napominjem, nemoguće je kontrolirati ribolov u međunarodnim vodama – to se može učiniti samo u gospodarskom ili ribolovnom pojasu, koji imaju gotovo sve “morske” članice EU (osim Grčke, Litve i Italije), na što ih poziva i Zajednička ribarska politika EU. Upravo zato je na mjestu pitanje “Što nakon ZERP-a?”. A na njega (bojim se) ni vlada ni pregovarački tim nemaju odgovor. S jedne strane zato što su “s figom u džepu” proveli zadnje četiri godine ne pripremajući se za primjenu ZERP-a. Zašto uostalom od 2004. do danas nije bio aktiviran ekološki dio ZERP-a, koji ne spada u Acquis? Zašto već 2004. nije donesen Zakon o Obalnoj straži i plan njezina opremanja? Zašto od 2004. do 2008. nije sagrađena barem polovica planirane ribarske flote i veletržnica ribe? Zašto nitko iz Vlade ne može jasno reći: koliki je ekološki održivi maksimum izlova ribe u Jadranu i koje su vrste od dna koje spadaju u epikontinentalni pojas te ih smiju loviti samo naši ribari? Zašto glavni tajnik UN-a nije na vrijeme upozoren na neutemeljene pritiske iz Italije te na nelegalno slovensko proglašenje Zaštitne ekološke zone?

Ovakvom (četvrtom) odgodom ZERP-a Vlada je dala svima u EU do znanja da ne želi očuvanje ribljeg fonda u Jadranu te da će rado pristati na uništenje Jadrana divljim ribolovom Talijana, a sve radi članstva u EU. Glavnom tajniku UN-a, kao depozitaru Konvencije UN-a o pravu mora, Hrvatska ovim činom dokazuje da ne želi preuzeti odgovornost za more u području ZERP-a i da neće prijaviti (kao što i nije dosad) nijedan pritisak iz EU, niti kršenje Konvencije UN-a o pravu mora od strane Italije i Slovenije. Ujedno je Vijeću sigurnosti UN-a Vlada ovim činom poručila da će i dalje selektivno provoditi međunarodno pravo, kažnjavajući samo brodove iz država izvan EU, a žmireći na uništavanje Jadrana brodovima iz EU, premda još nismo članica EU. No još je strašnije to što je Vlada ovako dala do znanja svima u EU da mogu proširiti pregovore na bilo koju temu koja ne spada u europsku pravnu stečevinu, tj. Acquis, odnosno da sve što požele mogu i dobiti od Hrvatske (ili to zajamčiti u pristupnom ugovoru) i da za to nećemo traži nikakve kompenzacije!

Odustajanjem i od ekološke komponente ZERP-a jasno je rečeno glavnom tajniku UN-a i Međunarodnoj pomorskoj organizaciji da Hrvatska ne želi ekološku zaštitu ZERP-a te da će radije čekati dopuštenje iz EU za svaku intervenciju na brodu iz EU koji gori ili tone u ZERP-u, makar to značilo ekološku katastrofu za Jadran! Bude li požara na nekom talijanskom, francuskom ili grčkom trajektu, Vlada će očito radije čekati dopuštenje iz EU prije nego počne gasiti brod! Nastave li se pregovori s EU i dalje voditi pod egidom “ili Jadran ili EU”, to ne smije nikoga u Hrvatskoj ostaviti ravnodušnim! Kad govorim o ZERP-u u smislu zaštite Jadrana, onda tu ne mislim (samo) na izgubljenu dobit našeg gospodarstva i na štete u ribarstvu – od prekomjernog stranog ribolova, ali i u turizmu – od havarije brodova.

Kad govorim o ZERP-u, mislim u prvom redu na potrebu zaštite Jadrana kao ključnog nacionalnog resursa! A svaki kompromis u vezi s time znači naslijeđenu štetu za iduće generacije Hrvata! Štoviše, znači i novi presedan za koji će se netko u EU već uhvatiti. Naime, prema svim istraživanjima, oko 60 posto ribljeg fonda Jadranskog mora u našem je teritorijalnom moru. Oko 20 posto je na području ZERP-a, a ostalih 20 posto je na talijanskoj polovici Jadrana. Zato je europsko slamanje hrvatske volje za primjenu ZERP-a tek predigra! Pravi cilj Italije (a time i EU) nije samo ribarenje u ZERP-u nego ulazak stranih ribarskih brodova u naše teritorijalno more (gdje zapravo leži pravo ribarsko blago)! Zato blagonaklono žmirenje Sanaderove vlade na strani ribolov u ZERP-u znači jasan mig Italiji i ostalim članicama EU da će ova vlada blagonaklono dopustiti strani ribolov i u svom teritorijalnom moru nakon 2013.

Naime,  Direktiva 2371/2002 (koja regulira Zajedničku ribarsku politiku EU) zasad ne uključuje i teritorijalno more u zajedničko ribolovno more EU, prema članku 17 te direktive – sve do 2013. Nakon toga ne znamo što će biti s europskom regulativom, no znajući kako su tekli pregovori do sada, može se očekivati da će onda u tzv. petoj brzini pregovora sve završiti na dilemi “strani ribolov u našem teritorijalnom moru ili EU”. Ako ribolov u našem teritorijalnom moru Talijani i Slovenci postave kao uvjet za ulazak u EU, sigurno će se u nas naći idiota koji će to dopustiti sve radi ulaska u EU – pa makar to značilo da će naši unuci škampe moći vidjeti samo u akvariju!