Stop multinacionalkama

Bilo da budemo na dijeti Zorana Milanovića ili postanemo predmet rezova Radimira Čačića, Hrvatska očekuje poteze koje će povući Kukuriku vlada, a koji bi trebali pomoći izlasku iz krize i oporavku hrvatskog gospodarstva. Čačić je u kampanji pričao o megajahtama, naklapalo se o koncesijama za hrvatske autoceste, napominjalo se da treba birokraciju srediti tako da više stranih investitora dođe k nama, o rezovima u javnoj upravi, nejasno je što će biti s mirovinama, plaćama, Branko Grčić optimistično je govorio o rastu mirovina odmah nakon prve godine vladavine, tvrdi se da neće biti masovnih otpuštanja i političkih obračuna kao što se to dogodilo s Račanovim dolaskom na vlast... A sve je skupa nejasno samo zato što kukurikavci i nisu imali jasan gospodarski program u kampanji, nego samo plan. Istovremeno se kriza iz dana u dan produbljuje, plan odavno nije dovoljan, traže se što hitnije konkretne mjere.

Pa ako im sada treba razraditi taj famozni plan, onda im treba i pomoći s prijedlozima. A jedan od prvih prijedloga trebao bi biti da se u suočavanju s krizom i pronalaskom rješenja oslone na ono malo hrvatske proizvođačke industrije koja još nešto radi, vrti, zarađuje, zapošljava, pa čak i izvozi. Končar, Tesla, Đuro Đaković, Podravka, Agrokor, Pliva, brodogradilišta, Vindija, Kraš, Gredelj, Adris... Jer mogli bismo se mi još dosta načekati dok se kukurikavci dogovore koje bi poteze napravili. A gospodarstvo je u sve težem položaju. Kao i svi mi koji od rada živimo. Život se sve više svodi na preživljavanje. Istina, u mnogočemu ovisimo o stanju u EU, previše smo umreženi i povezani s europskim gospodarskim i financijskim sustavom da ne bismo bili ranjivi na europsku krizu. Ali to nikako ne znači da ne možemo i ne smijemo i sami povući poteze koji nam trebaju. Samo ako vladajući imaju snage, vizije i pameti. Dovođenje MMF-a više bi bio izgovor, alibi, jer opet bi se morali povući potezi koji se i sad očekuju.

Pa kad je već tako, Milanoviću bi valjalo sugerirati da odmah nakon dobivanja mandata pozove k sebi ostatke ostataka velikih hrvatskih proizvođača i da ih jednostavno pita: “Gospodo, što vam treba, što mogu napraviti da vam se pomogne? Recite što napraviti da vam se dodatno otvori prostor za posao, izvoz, zapošljavanje...?!” To bi svakako bio prvi korak i za oživljavanje domaće proizvodnje i za novo zapošljavanje. Jer treba što prije promijeniti gospodarsku politiku, klimu, zakonodavstvo, propise i sve moguće utege koji danas idu protiv domaće proizvodnje, a u korist uvoza. Kao što bi i svima drugima koji u ovoj zemlji pošteno rade trebalo smanjiti namete i olakšati poslovanje u odnosu na tromu i glomaznu administraciju.

Hrvatska vlada već godinama pokazuje određen vid poltronstva prema pritiscima iz inozemnih središta odlučivanja. Time se vješto koriste multinacionalne kompanije, koje, koristeći se tom političkom pozadinom, pritiscima i lobiranjem te povezanošću s vladama u matičnim zemljama (koje se u pravilu odnose zaštitnički prema svojim kompanijama), jednostavnije realiziraju svoje interese u Hrvatskoj, nauštrb nacionalnih. Duhanska industrija sjajan je primjer takvog ponašanja. Jer multinacionalnim divovima u interesu je isključivo zgrtanje kapitala i osvajanje hrvatskog tržišta. Njima nije stalo do proizvodnje, zapošljavanja, hrvatske perspektive, naših nacionalnih interesa... Njima je samo stalo do kontrole tržišta, a pritiscima i lobiranjem nastoje eliminirati sve protivnike koji im stoje na putu. Do sada im je to dobrano uspijevalo jer dosadašnji obnašatelji vlasti nisu našli svoj interes u zaštiti nacionalnih interesa. Vlada Zorana Milanovića ima veliku šansu prekinuti taj niz za opće dobro svih nas. Jer, ako se ne zaustavi dosadašnji trend, zaista će se dogoditi najava Davora Pavune od prije desetak godina u Večernjaku da će Hrvatska postati zemlja konobara i sobarica!