Strah od onih koji odu ne odlazi s njima

SUBOTA 19. 9.
Hrvatski građani spašavaju poslovne divove u Europi
Pola milijarde eura dobiti iznijeli su u prvoj polovici ove godine iz Hrvatske strani vlasnici T-HT-a i drugih velikih tvrtki te banaka. Kako njihova matična poduzeća u inozemstvu posluju s gubicima, ispada da građani i gospodarstvo male i siromašne Hrvatske, kojima su nametnute visoke cijene usluga i goleme kamate, spašavaju poslovne divove u Europi. U obožavajućem jeziku EU zovemo “obitelj europskih naroda”, oni koji bi nas trebali primiti u tu obitelj jesu “naši europski prijatelji”, veličinu toga ulaska mjerimo “milenijskim projektom europskog ujedinjavanja” te smo tako stvorili cijeli mali rječnik idealističkog nazivlja kojim kitimo svoje provincijalne želje za pridruživanje kontinentalnoj eliti. A ta elita, kao i uvijek, igra igru moći i nemoći, gospodara i sluge, povlaštenog koji diktira uvjete i prezrenog koji se klanja i pristaje na ustupke i poniženja, ucjenjivača i ucijenjenog. Isto smo doživljavali u vrijeme Khuena i njegova pogodovanja stranom kapitalu, poslije stvaranja prve Jugoslavije kad je pustošeno hrvatsko gospodarstvo, u socijalizmu kad su beogradski reeksporteri i banke pelješili Hrvatsku. I svako to vrijeme imalo je Hrvate strane plaćenike, imalo je svoje Lukoviće, Prke, Škrebove, Barbiće, Mudriniće, i khuenovske Račane, Mesiće i Sanadere.

NEDJELJA 20. 9.
Javna televizija voli sumnjive ankete kada vodi ljevica
To je javna televizija! Savršen (u sramoti!) primjer objektivnosti i demokratske uravnoteženosti između različitih političkih opcija mogli smo sinoć vidjeti u HTV-ovu Dnevniku koji je vodio nenadmašni Zoran Šprajc. Dakle, jučer je jedan ljevičarski dnevni list objavio rezultate neke sumnjive ankete, po kojoj u utrci za predsjednika države vodi ljevičar Ivo Josipović, kandidat SDP-a, a onda je u HTV-ov Dnevnik ljevičarski urednik Šprajc pozvao ljevičarskog profesora politologije Branka Caratana da u razgovoru zajedno ustanove trenutačni trijumf lijevih kandidata među ispitanicima. Na nekim televizijama i nekim internetskim portalima proteklih je tjedana bilo mnogo respektabilnijih anketa u kojima je sudjelovalo mnogo više ljudi i u kojima su rezultati bili bitno drukčiji. U najozbiljnijim ispitivanjima javnoga mnijenja nenadoknadivu prednost imao je Andrija Hebrang, ali će ga Šprajc, zacijelo ne bez osvetoljubivosti zbog svojedobnoga spora sa HDZ-ovim kandidatom, i “analitičar” Caratan (inače član Savjeta SDP-a!!!) pokopati s objašnjenjem da je njegov “loš plasman” posljedica “slabosti HDZ-a”. A po čemu je to HDZ slab ili slabiji od SDP-a ili koga drugoga? Pa po dojmu što ga šire ljevičarske stranke, mediji, novinari i profesori poput Šprajca i Caratana.

PONEDJELJAK 21. 9.
MMF prodajom zlata pomaže Africi koju muzu njegovi donatori
Međunarodni monetarni fond, za mnoge svjetski simbol zla i najveći financijski porobljivač siromašnih zemalja, odlučio je prodati 400 vagona zlata i dobivenim novcem pomoći siromašnima u svijetu, ponajviše u Africi. U tekstu o eksploataciji Afrike magazin “New African” ne tako davno je napisao kako su MMF, Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija “svojim aranžmanima otvorili mogućnost korporacijama da rade po Africi što hoće, kako s vladama tako i s običnim ljudima, a sve radi profita”. Zahvaljujući tomu zapadni kapital iz Afrike godišnje isiše oko 500 milijardi dolara dobiti. Nedavno sam u sličnom povodu naveo podatak iz toga lista prema kojem su, na primjer, stranci prisilili vlasti Ugande da privatiziraju distribuciju vode te da je ukidanjem subvencija uskrate mnogim običnim ljudima! A glavni ubojica djece u Africi upravo je nedostatak čiste, pitke vode koji izaziva mnoge bolesti. Dakle, takav MMF sada pruža “pomoć” takvoj Africi. No važno je da vijest objavi cijeli svijet, pa kada se tomu dodaju česte vijesti o pomoći koju za Afriku skupljaju Bono Vox i druge zvijezde, stječe se dojam o silnom humanizmu, a Afrika je sve gladnija, sve bolesnija, sve smrtonosnija i od “humanog” Zapada – sve izrabljivanija!

UTORAK 22. 9.
Od Željka Keruma više su stradali njegovi glasači
Nije poslije nastupa u HTV-oj emisiji “Nedjeljom u dva” toliko stradao splitski gradonačelnik Kerum koliko njegovi glasači. Na istoj stranici jednih novina na kojoj pučki pravobranitelj Jurica Malčić njegovu srbofobiju naziva “govorom mržnje”, komentator koji je sam sebe promaknuo u hrvatski mainstream (centralni komitet) Kerumove je birače obilježio kao “fašistoidnu glasačku bazu”. Na to se neće javiti “pučanin” Jurica Malčić kao što se ni on ni mnogi drugi iz mainstreama nisu oglasili kada je u istoj emisiji gostovao ministar krvoloka Miloševića Aleksandar Tijanić, koji je, uz neskriveno uživanje voditelja Stankovića, pljuvao po Hrvatskoj i njezinoj javnosti te slavio još jednoga krvoloka – Dražu Mihailovića. I zamislite – Kerumovu odgovornost, pa i kaznenu, traži Milorad Pupovac, koji je na početku devedestih godina izrekao laž o “nasilnom pokrštavanju” deset tisuća srpske djece, opravdavajući tako srpsku agresiju i Miloševićeve zločine, a tu je laž poslije ponovio baš u “Nedjeljom u dva”! I šećer na kraju. Sad hrvatski komentatorski mainstream otkriva i ovu Kerumovu vulgarnost: “Čini dobro, pojedi govno”. Podsjetimo: voditelj Stanković je jednom gostu svoje emisije, odgovarajući mu na napad u jednom tjedniku, u usta uvalio stih: “Jedem govna i opet ću”. U slast!

SRIJEDA 23. 9.
Hrvatske elite pristaju na to da budemo ubrojeni u svjetsku sirotinju
Do kraja godine bez posla će ostati još 50 tisuća radnika pa će nezaposlenih biti oko tristo tisuća. U ovoj zemlji radnici nikad nisu bili prva briga vlasti. Devedesetih godina dogodio se paradoks: postali smo država, ali je nestalo državne odgovornosti za proizvodnju i zaposlenost. Direktivni komunizam zamijenjen je divljim kapitalizmom. U narodu se u socijalizmu govorilo da netko “radi na državnom poslu”, a na takvom poslu radili su gotovo svi zaposleni. Danas se i država i poslodavci od optužbi za veliku nezaposlenost brane koječime. Prvo recesijom. Onda ministar Kalmeta kaže kako su neki predviđali dvostruko više nezaposlenih – kao kad nekoga tko je slomio nogu tješiš da je dobro prošao jer su mu mogle stradati obje. Poslodavci uvjeravaju da posla ima, ali nema dovoljno osposobljenih, ili ih ima, no ne žele raditi. Neki proroci tvrde da će uskoro posla biti napretek te da ćemo radnike morati uvoziti. Pri svakom bučnijem povratku te teme u javnost sroči se obilje opravdanja, pa ispadne da nezaposlenih nema. No istina je nešto drugo: hrvatske elite, i političke, i crkvene, i gospodarske, pristaju na to da budemo ubrojeni u svjetsku sirotinju, pa riječ “Hrvatska” već izaziva istu onu “utješnu” pomisao o neizbježnosti bijede kao što je izaziva riječ “Afrika”.

ČETVRTAK 24. 9.
Ako Mesić, Sanader i Bebić nisu gangsteri - ni premijerka nije klarisa
Na optužbe da se u državnim tvrtkama zapošljava po hadezeovskoj političkoj podobnosti, Jadranka je Kosor u Hrvatskom saboru vješto i efektno uzvratila pročitavši neka od dugoga niza imena s popisa osoba koje su u Regionalnoj razvojnoj agenciji Dubrovačko-neretvanske županije Dunea zapošljavane po direktivama drugova iz SDP-a – drugova od lokalnih razina sve do glavnoga tajnika Igora Dragovana. Isti je dan premijerka, otvarajući Ured za suzbijanje korupcije i organiziranoga kriminaliteta, u neuvjerljivu stilu svih vladajućih političara svijeta, izrekla idealno obećanje: “Mladima poručujem da nitko, bez obzira na svoje ime i prezime, neće moći napredovati preko drugih ili do posla doći na neki drugi način osim svojim radom.” Moglo je otvaranje Ureda proći i bez te frazetine, to prije što je gospođa Kosor samo u posljednjih nekoliko mjeseci imala prilike po novinama pročitati primjere sa samoga vrha države koji je opovrgavaju: predsjednik Mesić – kći dobila bajoslovno plaćen posao u Ini, predsjednik Sabora Bebić – posredovanje zemljacima, premijer Sanader – zaposlenje Rade Buljubašića u HEP-u. Nisu ta trojica zbog toga baš gangsteri, ali ni premijerka nije baš klarisa.

PETAK 25. 9.
Strah od onih koji odu ne odlazi s njima
Mijenjaju se loši zakoni iz njegova vremena, donose se novi kako bi se ublažile nevolje u kojima je ostavio Hrvatsku, nakon njegova odlaska očiti su dobici u međunarodnim odnosima, ali, unatoč tome, čim se pojavi tamo gdje izaziva radoznalost, kao sada na nekom skupu u Americi, nacija se pita – vraća li se Sanader u politiku? Stoga je bilo osvježavajuće pitanje u nekim medijima – hoće li policija ili tužiteljstvo donedavnog premijera pozvati na razgovor? Jer, vodi se istraga protiv Ivana Mravka, dojučerašnjeg direktora HEP-a, zbog fiktivnog zapošljavanja Rade Buljubašića i dodjele stana tom tokaru koji je glavni posao obavljao u HDZ-u i koji je javno kazao kako mu je i posao i stan u Hrvatskoj sredio Sanader. Od odgovornosti za kriminal nitko ne bi smio biti pošteđen. Sanader je u ostvarenje toga načela kao premijer unosio ne samo svoj dužnosnički osjećaj za pravdu nego i emocije. S koliko je samo strasti hapsio Gotovinu! A čak se izvrgnuo prijekoru sudbene vlasti kad se upleo u slučaj Glavaš! Javno je prijetio ljudima koji bi mu se zamjerili, a bilo bi potrebno jako puno prostora da se ispišu imena svih po čijim je profesionalnim sudbinama gazio kao po žoharima. Možda treba razumjeti Bajića i Karamarka: smrtni strah od onih koji odu ne odlazi s njima.