Stranka dvojakih pravila

Bravo, maestro Bandiću! Samopouzdano je sve konce u svoje ruke preuzeo taj “politički gubitnik” kojeg su svi otpisali. Napisao je tako očajan scenarij, a kakvu je mizanscenu postavio! Kakvo portretiranje i psihološka raščlamba glavnih likova! Nezaboravno prijetvorno lice otkrio nam je zagrebački predsjednik Gradske skupštine Boris Šprem za glasovanja o proračunu, što se osobito dojmilo roditelja s djecom kojima se nedavno pridružio praveći se i sam buntovnikom. Šteta što nismo vidjeli i to dramatično komešanje iza kulisa.

Taj bijes lidera od kojeg i osiromašena srednja klasa očito ima prevelika očekivanja, ili kad je uobičajena suosjećajnost Milanke Opačić s djecom suočena s koristoljubljem odraslih esdepeovaca, ili kad su se počeli tresti stupovi socijaldemokracije, utjelovljeni u Nenadu Staziću, potresenom zbog nužnosti odstupanja od temeljnih socijalnih principa, pa to zalaganje Miranda Mrsića da se i njegov obiteljski budžet od 30-ak tisuća kuna skrati koju tisuću zbog vrtića... No i ovako ćemo dugo pamtiti tu političku komediju pod nazivom “SDP-ovo licemjerje” koju nam je Bandić uprizorio dajući oduška i svome raskošnom glumačkom talentu.

Nakon sporednih uloga pijanog vozača koji se tuče s policijom, ili dogradonačelnika, u kojima se dobro snašao, savršeno odglumljena razvoda pa, kako se pokazalo, preklizave i prezahtjevne uloge šefa svih Hrvata, ovaj put maestralno je odglumio dobroga starog Superhika, lika koji otima siromasima da bi dao bogatima. I hajde što je siromašne duhom uvjerio kako je pravedno da roditelji djeteta sa 12.001 kunom vrtić plaćaju tisuću kuna, a oni s plaćom kao u obitelji Mrsić iznad 21.000 dvije tisuće kuna. Ili da radnik s plaćom od 2000 kuna plaća besplatan prijevoz umirovljeniku sa 5000 kuna, ili da 54.000 kuna “pomoći” za treće dijete dobiva i saborski zastupnik ili bogati tajkun iz Zagreba...

Uzgred, ako tako atakiraju na najmlađe, hoće li sutra naplaćivati osnovno obrazovanje...? Bandić je uvjerio esdepeovce i partnere im kako trebaju zaboraviti ne samo svoj nauk, kojim su raju toliko gnjavili, već i osjećaj za bilo kakvu, a kamoli socijalnu pravdu. I uza sve to, Bandić se nije osvetoljubivo hihotao, već je još i hrabrio tu, ne koaliciju Kukuriku, već koaliciju Buridanovih magaraca koja bi opsjednuta vlašću na državnoj i lokalnoj razini mogla i uginuti od svoga vlastohleplja. Što su sve SDP, HNS i HSU radili HDZ-u! Kako su samo pljuvali po haraču, a sada i sami harače djecu.

Kad se glasovalo o državnom proračunu, beskompromisni SDP podržali su i mladi zagrebački esdepeovci performansom koji bi sada trebali ponoviti pa da vidimo u koju će od kutija s natpisima “vrtići”, “mjesna samouprava”, “Cibona” i “SDP, HNS i HSU” građani ubaciti papiriće s nacrtanim novcem. Stranka dvostrukih pravila svoj oporbeni politički rejting gradila je na pokliču: “Hrvatskoj trebaju prijevremeni izbori!” unatoč procesu ulaska u EU, a ondje gdje su na vlasti, kažu: “Zagrebu ne trebaju izvanredni izbori!”. SDP je toliko inzistirao na referendumu s besmislenim pitanjem i kad je cilj ostvaren, a protiv su izbora radi socijalne pravednosti!? “Moral je sastavni dio politike”, grmio je u sabornici profesor etike Zoran Milanović tumačeći tko je čiji talac na državnoj razini.

Ali za Bandićeva taoca lokalno to ne vrijedi. Borisa Šprema nije sram izložiti svoj tvrdi politički obraz prevarenim roditeljima i djeci. Naslikavao se s njima kad su digli glas protiv nakaradne i iznad svega nepravedne Bandićeve otimačine od ionako sve malobrojnije “bogate” srednje klase koja je svima lak plijen za javno zgrtanje novca. Koliko se SDP zauzimao za porez na imovinu kako bi se i muljatore dovelo u red, pa ih u Zagrebu nagradi glasujući za Bandićev nepravedan dohodovni cenzus. Nije Bernardić osramotio SDP, nego je SDP na čelu s Milanovićem osramotio Bernardića. Stoga su i skloni uprizoriti nastavak: “Gdje je nestao čovjek?”.