Stranka kao kvalifikacija

Novinari koji izvješćuju o proširenju Europske Unije još će žaliti za Ollijem Rehnom. Teško razumljivim engleskim govoreći Finac, koji bi svakih pola godine ponešto mijenjao retoriku te potom na pitanja odgovarao uvijek istim frazama, pravi je stand-up komičar u usporedbi s kandidatom za njegova nasljednika na dužnosti europskoga povjerenika za proširenje, češkim socijalistom Štefanom Füleom.

Završio je Füle najbolju sovjetsku diplomatsku školu, bio je veleposlanik u Londonu, stalni predstavnik pri NATO-u, pa ministar za europske poslove. A ipak je, tijekom trosatna saslušanja u Odboru za vanjske odnose (AFET) Europskoga parlamenta, zaduženome da procijeni njegovu prikladnost za tu dužnost, izbjegao i jedan konkretan odgovor, pa i o tome hoće li ove godine završiti pristupne pregovore s Hrvatskom. Prtljao bi Füle sa slušalicama, izgovarao se na loš prijevod, te konačno uzvratio nečim maglovitim.

Zastupnici su, tome unatoč ili baš zato, ustvrdili da su zadovoljni njegovom stručnošću i pripremljenošću za budući posao. Pohvalio ga je i čelni pučanin u AFET-u Elmar Brok, iako je Europska pučka stranka (EPP) najavljivala da neće propustiti kandidate s komunističkom prošlošću. I upravo je Fülea navodila kao primjer.

Nisu pučani mišljenje promijenili samo zbog obavijesti da je Füle prošao na NATO-voj najstrožijoj sigurnosnoj provjeri; još veći utjecaj imalo je upravo njegovo vješto izbjegavanje da u odgovorima preuzme ikakvu konkretnu obvezu.

Takvu je nejasnoću od njega, navodno, zatražio predsjednik Europske komisije Jose Manuel Durao Barroso.

Naime, među njemačkim pučanima, koji dominiraju EPP-om, proširenje je vrlo nepopularno. Oni posebno naglašavaju da u Uniju, nakon što se opekla s Bugarskom i Rumunjskom, ne može više ući ni jedna zemlja koja se nije obračunala s korupcijom.

Pa ipak su si pučani upravo na primjeru bugarske kandidatkinje za povjerenicu za međunarodnu suradnju i humanitarnu pomoć Rumiane Želeve, k tome potpredsjednice EPP-a, skočili u usta. Kada ju je bugarska socijalistička zastupnica na EP-ovu saslušanju optužila da je 2007., kada je postala europarlamentarkom, u imovinskoj kartici zatajila vlasništvo u privatizacijskoj tvrtci, Želeva je ustvrdila da je svoj udio još ranije prodala.

Kao dokaz pribavila je pismo stranačkoga kolege, ministra unutarnjih poslova. U njemu, međutim, ne stoji da je tvrtku prodala, nego da je nije trebala prodati prije 1. siječnja 2009., kada je na snagu stupio bugarski zakon o sukobu interesa. Time je nehotice prokazala da je lagala.

Želevu uz to optužuju za manjak znanja za povjereničku dužnost: rekla je, na primjer, da bi otputovala u Somaliju i razgovarala s umjerenim talibanima; Gruziju, koju od Bugarske dijeli samo Crno More, smjestila je na Bliski Istok. U svoje je međunarodno iskustvo, pak, ubrojila susrete sa stranim turistima na recepciji hotela u kojemu je radila!

Ni laž, ni “bandićizmi” nisu ipak bili dostatni da joj EPP uskrati potporu. Dapače, i Barroso je stao uz nju, a zainatili su se sada pučani da ne propuste slovačkoga kandidata za potpredsjednika EK socijalista Maroša Šefčoviča. Navodno je bio izjavio, a OESS zabilježio, da Romi opterećuju slovački proračun. No, pokazalo se da OESS nije takvu izjavu izravno čuo, nego je prenio da je Šefčoviča tako naveo jedan romski djelatnik.

U Europskome parlamentu pučani, socijalisti i liberali najčešće se oko svega dogovaraju. I u EK-ovu povjereničkome kolegiju sjede pripadnici svih triju stranaka. Hoće li se sada “velika koalicija” raspasti, ili će se sve izgladiti dodatnim saslušanjima, a u povjereničke se kabinete useliti i oni koje za posao kvalificira samo stranačka pripadnost, saznat ćemo ovaj tjedan.