Stup srama ili priznanje!

Žalostan sam što neki dovode u pitanje hrvatsko iseljeništvo. Ne znam zašto im smeta iseljeništvo i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini? Tko ima danas pravo tim ljudima oduzimati pravo glasa na hrvatskim izborima, a samo zato što ne dobiva glasove tih ljudi. Kriterij za to nije porez nego državljanstvo!

To su riječi od kojih svakom iseljeniku i Hrvatu u BiH zatopli oko srca, koža mu se naježi i srce počne jače lupati. Takvi smo kakvi smo, teško se mijenjamo, koliko smo tvrdoglavi toliko smo i nježne duše i široka srca, pa kada čujemo takvu slatkorječivost, posebice od hrvatskog premijera i prvog čovjeka HDZ-a, koje je izrekao na prvo predizbornom okupljanju te stranke u Slavonskom Brodu, zaboravimo na sve nepravde koje su nam tijekom ovih godina nanesene.

Nakon što je u Maksimiru protiv Estonije za hrvatsku reprezentaciju debitirao Ivan Rakitić, bosanskohercegovački Hrvat rođen u Švicarskoj, nije krio svoje oduševljenje dočekom koji mu je priređen na maksimirskim tribinama. Pun emocija, iskren do boli, Ivan koji kruh zarađuje u Njemačkoj, rekao je da mu je taj topli i iskreni pljesak s tribine nešto najljepše što mu se dogodilo u karijeri. I nakon toga dodao je jednu rečenicu koju nije potrebno objašnjavati:  Ispunio sam san svojih roditelja!"

 To kaže dečko koji je rođen u stranoj zemlji, kojeg su roditelji od malih nogu učili tko je i odakle je, i koji u trenutku kada je Hrvatskoj potreban više nego ona njemu, oblači njezin dres ne pitajući se je li mogao bolje proći da se odlučio umjesto kockastog obući švicarski dres. Nije mu to bilo važno, nego samo ostvarenje sna njegovih roditelja koji su ga od malih nogu učili da svoje znanje i vještinu treba staviti na raspolaganje Hrvatskoj.

Kroz njegovu priču najbolje je oslikano hrvatsko iseljeništvo i hrvatski narod u BiH. Kada je najpotrebnije bilo, nisu pitali trebali li, nego su odmah priskočili ne kalkulirajući time što će nakon svega dobiti. Vjerojatno će i u na skorim izborima njihovi glasovi odlučivati o tome tko će Hrvatsku voditi u naredne četiri godine.

Neki će ih zbog toga opet postaviti na stup srama, pljujući i nabacujući se blatom na njih samo zbog toga što nisu istog kova i razmišljanja kao oni. A, iseljenici i Hrvati u BiH, onakvi kakvi jesu, ne traže ništa za sebe osim priznanja da su svi poput Ivana Rakitića.