Stvarni refren “Severina, Srbijanka”

SUBOTA 12. 9.
Za uspravan ulazak u EU nisu presudni Amerika i Švedska već – Hrvatska
Nakon sporazuma hrvatske premijerke i slovenskoga premijera nastalo je natjecanje u otkrivanju najzaslužnijega za deblokadu hrvatskih pregovora s EU. Po jednima to je američka diplomacija koja ne želi spor među saveznicima. Po drugima, to je Švedska, trenutačna predsjedateljica EU, kojoj je dozlogrdila slovenska tvrdoglavost. Po nekima, vrata sporazuma otvorio je Sanaderov odlazak, a po nekima uklanjanje iz pregovora stručnjaka Davorina Rudolfa. Nijedna od tih pretpostavki nije baš na ponos građanima Hrvatske, kao što mladenki ne bi bilo na ponos nagađanje što je to prevagnulo da se mladoženja odluči za vjenčanje. Olako se izostavlja glavni čimbenik zvan – Hrvatska. Čini se da je i u Americi (i to odavno, što hrvatska politika nije znala iskoristiti) i u velikom dijelu Europe shvaćeno koliko Lijepa naša mnogo više nego druge zemlje “regije” pripada Zapadu po svim svojim bitnim nacionalnim određenjima. Moglo bi to značiti definitivno zbogom ionako nerealnim “zapadnim Balkanima”, “jugosferama” i drugim jugonostalgijama. Stoga bih ponovio – nisu bili presudni ni Šveđani, ni Amerikanci, ni Sanaderov ili Rudolfov odlazak, niti je kao kočnica mogla biti presudna Velika Britanija. U Europsku uniju ući ćemo kao nacija uspravno samo ako presudna bude – Hrvatska.

NEDJELJA 13. 9.
Perverzan je UNESCO-ov naputak da se u vrtićima uči o seksu, pobačaju i sidi
Kad čujete ili pročitate riječ UNESCO, osjećate kako označava nešto veliko kao Pacifik. Pa odmah podlegnete njezinoj autoritativnosti kao kurva novcu. No kad je demitologizirate, možete zamisliti službenike te specijalne organizacije UN-a za obrazovanje, znanost i kulturu koji poslušno služe liberalnim gospodarima svijeta. Na tragu njihova ubilačkog pohoda na sve tradicionalne vrijednosti upravo su smislili pa ga i u Hrvatsku poslali naputak po kojem djecu već u vrtićima treba učiti o seksu, pobačaju i sidi! Taj bešćutan napad na dječju nedužnost to je perverzniji i licemjerniji što u mnogim zemljama koje su članice UN-a milijuni djece umiru od gladi i bolesti ili pate od pothranjenosti, a milijunima su također uskraćene blagodati civilizacije kao što su vrtići i škole. I dok se tako jednoj djeci ubija tijelo zbog nedostatka korice kruha, lijekova, higijene i drugih uvjeta za normalan život, drugoj bi se djeci, u bogatijem svijetu, ubijala duša učenjem o nečemu čemu su posve nedorasli i što ne bi bilo ništa drugo nego mentalno nasilje. Pri tome se podmeće još jedna prevara, pa se one koji se protive tom naumu žigoše kao konzervativce. No nije riječ o tome nego o prosvjedu prirodnoga protiv neprirodnoga, normalnoga protiv izokrenutoga, ljudskoga protiv sotonskoga.

PONEDJELJAK 14. 9.
Ukidanje i zabranu reklama na HTV-u pripremaju oni koji su prodali banke
U Vladi se priprema zakon kojim bi se na HTV-u zabranile reklame! Komercijalizam i reklame postoje otkad je čovjeka. Imaju ih stočni sajmovi, gdje ćete čuti i vidjeti koje sve nadnaravne osobine i izdašnosti prodavači pripisuju svojoj stoci. Ima ih u vabljenju piljarica na tržnicama od zagrebačkoga Dolca naniže. Čovjek se reklamira svuda, od pločnika do crkve i kazališta kamo ide u lijepoj odjeći, od radnog mjesta gdje se koječime reklamira šefovima i damama do automobila i vila kojima reklamira svoj društveni status. Stoga su reklame na HTV-u i normalne i nedužne i dio njegove kulture i imidža. HTV je nemoguće zamisliti, na primjer, bez masovno gledanih sadržaja poput nogometa, kvizova i drugih vrsta zabave čija gledanost znači automatsku pripadnost tržištu. Da se nisu bili komercijalizirali, Balzac i Dostojevski umrli bi od gladi. Živjeti u izrazito komercijalnom društvu, a s javne televizije ukloniti reklame ne znači ništa drugo nego pod pritiskom stranaca ići na ruku tzv. komercijalnim televizijama koje HTV-u ne mogu konkurirati programom, ali će moći – zakonskim nasiljem. Tko, dakle, priprema taj zakon? Isti onaj tko je pripremio prodaju banaka i velikih državnih tvrtki, ali nije pripremio gospodarstvo da konkurira u svijetu komercijalizma i reklame.

UTORAK 15. 9.
Umjesto ruganja liku Djevice Marije sada širi bratstvo i jedinstvo
Kad se slava stekne, treba se dobro potruditi da se sačuva. U toj brizi za dobar glas pjevačica Severina primjer je i uzor. Golemu popularnost koju je svojedobno zaslužila pornićem marljivo nastoji zadržati stilom kojim ju je i zadobila – atraktivnim kopulacijama. Pa je tako na koncertu u Kragujevcu jednoj svojoj pjesmi dodala jednu riječ – u novoj inačici pjevala je refren “Dalmatinka, Srbijanka”. Zacijelo je nacionaliste u Hrvatskoj do kojih je doprla ta vijest Severina razgnjevila, a za to nema razloga. O čemu god pisali, pisci pišu o sebi. O čemu god pjevali, pjevači pjevaju o sebi. Stoga je stvarni refren u pjesmi “Dalmatinka” na kragujevačkom koncertu bio – “Severina, Srbijanka”. Uostalom, tamo se iskazala i na nekim dosadašnjim gostovanjima na kojima je pjevala pjesme koje se svrstavaju i u četnički repertoar te se srdačno rukovala sa srbijanskim ratnim zločincima. Inače, s albumom na kojem se ruga liku Blažene Djevice Marije u BiH i Srbiji Severina je lani doživjela fijasko, pa se pretpostavlja da ga sada, uoči gostovanja u Beogradu, nastoji nadoknaditi tako što umjesto bogohuljenja Srbijom širi bratstvo i jedinstvo. Zlobnici kažu da to čini u strahu od gasnuća slave koju više ne bi mogla vratiti ni – pornićem.

SRIJEDA 16. 9.
Državnica Kosor po mjeri države, kralj Mesić i Dioklecijan Sanader
Pošto je ručao s Mesićem, Sanader je ručao i s Jadrankom Kosor. Eto prilike za trojnu usporedbu. Već po stilu nove premijerke možemo reći da smo dobili državnicu po mjeri države. I Sanader i Mesić izigravali su veličine koje su daleko nadilazile značenja male zemlje. Hrvatska u svijetu može imati dostojnu ulogu tek tako da u njemu održi svoju gospodarsku i političku suverenost i moć samoopstanka, a ne tako da se njezini vođe napuhuju kao svjetski značajnici. A Mesić deset godina oponaša Tita, prsi se u osudi okupacije Iraka kao da ga je cijeli svijet pozvao da to učini, govori o “milenijskom projektu europskog ujedinjavanja”, zapravo sebi dajući milenijsko značenje. U nekim europskim državicama, gdje su namirisali njegovu silnu želju za velikim promocijama, dočekuju ga s takvim počastima da jedan tjednik svome izvještaju daje naslov “Kralj Mesić”. Itd. Samoproglašeni Dioklecijan Sanader nije za njim nimalo zaostajao. Umišljao si je: ja, Bush, Berlusconi i još ponetko – to su istinski svjetski državnici. I dok su tako njih dvojica izazivali divljenje svijeta, Hrvatska je propadala. Stoga je dobro što se poslije takvih rasipnika taštine i rasipnika zemlje pojavila osoba koja je carske, kraljevske, diktatorske i faraonske poze zamijenila pozom – brižljive žene.

ČETVRTAK 17. 9.
Žaliti žrtve novog lanca sreće ili im osuđivati lakovjernost i gramzivost?
Tisuću Hrvata opljačkano je za oko sto milijuna kuna u novom lancu sreće. Nuđeno im je tzv. forex ulaganje u tržište deviza s kamatom od 100 do 150 posto godišnje. Neki su isprva i primali mjesečnu dobit mnogo veću od uobičajene na novac oročen u bankama. A onda su “bankari” nestajali. Treba li žaliti ljude koji su izgubili deset, dvadeset tisuća eura ili još više? Čovjek ne zna bi li ih više žalio ili osuđivao njihovu lakovjernost i gramzivost. Bože, kako se zamrači razum pred mogućnošću da na brzinu dobijemo pozamašan novac! Dijete od deset godina izračunat će da nitko ne može poslovati s godišnjom kamatom na uloge od 100 ili 150 posto. Ali za ono što dijete vidi pohlepan 50-godišnjak može biti slijep. U Britaniji su izračunali da se financijski inženjering zaboravi za sedam godina i nakon toliko vremena iznova može uspjeti u istoj sredini. Niječe li to mit o poštenju i skromnosti običnoga čovjeka jer žrtve jesu naizgled obični ljudi? Ne spava li u svima nama srebroljubac koji se probudi na svaki zveket ili šuštanje novca kao što se u zvijeri razbude osjetila na miris žrtve? Bilo kako bilo, kao što se treba kloniti nerealnih obećanja političara i kojekakvih iscjelitelja, treba se kloniti baš svakoga tko vam hoće uzeti novac nudeći vam veliku i brzu dobit.

PETAK 18. 9.
Udruge branitelja ne smiju se uvući na spomenike Paveliću i pohode Draži
Skupina hrvatskih desničara iz Hrvatskoga uljudbenog pokreta putuje u Srbiju da im tamošnje četničke vojvode kažu kako su uspjeli podignuti spomenik Draži Mihailoviću te da ih tako napute kako da u Hrvatskoj podignu spomenik Anti Paveliću. Navodno se još nisu odlučili gdje bi bio spomenik. Možda u jednom od gradova ili zatvora u koje su Pavelića Talijani kao posljednju bijedu smještali i premještali ovisno o svojim odnosima s Beogradom? Možda u Splitu ili drugdje u Dalmaciji ili Istri, gdje je s toliko veselja dočekano stvaranje NDH? Možda u Bleiburgu kamo je engleskim i partizanskim zlotvorima poslao svoju vojsku i građane, a sam utekao na Zapad spašavati vlastitu stražnjicu? Možda u Jasenovcu? Izbor je uistinu velik. No nipošto se u taj izbor ne bi smjela uvući ni jedna udruga iz Domovinskoga rata koje namamljuje u svoje društvo skupina što ide u pohod četničkim vojvodama. Jer u Domovinskom ratu bili su i oni što nose uspomene na svoje bližnje – Pavelićeve žrtve, u Domovinskom se ratu nije branila ideologija nego domovina, u Domovinskom je ratu junački i časno obranjena država koju su vodili ljudi što ih je izabrao narod, a nisu ih nametnuli svjetski zlikovci. Kome to nije jasno, i ne ostaje mu drugo doli da mu sugovornici i savjetnici budu četničke vojvode.