Roditeljske osjećaje za pravdu u slučaju smrti sina jedinca nijedna presuda ne može zadovoljiti, a u slučaju Luke Ritza iznevjerena su i objektivnija očekivanja. Iako, oni upućeniji mogli su predvidjeti ovakav ishod.
Ime nekoć anonimnog mladića postalo je opći pojam, simbol borbe protiv nasilja. Svi znaju tko je Luka Ritz, svi znamo da sutra to mogu biti naša djeca, unuci, susjedi, prijatelji ili mi sami. Koliko nam je lako poistovjetiti se, toliko nam je teško zatomiti osvetoljubive porive. “Pravdoljubivi” sudac u nama davno je i lako presudio, drastično, kako i priliči veličini naših strahova kako bi se zlo moglo ponoviti.
Takva suca baš briga što za neke pretpostavke nema dokaza, što pred sobom ne gleda u te optužene malodobnike koje bi svjetina linčovala, baš ga briga za njihovo “teško djetinjstvo” ili što se u civiliziranim društvima podrazumijeva da razina odgovornosti tinejdžera ne može biti kao kod odraslih. Baš ga briga i što ne mogu isključivo oni ispaštati zbog nebrige roditelja i sustava koji su im i omogućili da se u ranim jutarnjim satima nađu u tragičnim okolnostima i što baš ništa ne zna o utjecaju kaznene politike na nasilje mladih.
Ali, i na odnosu prema presudi u slučaju Luke Ritza važno je pronositi tu snažnu poruku koja od 1. lipnja 2008. nosi njegovo ime.
Pored ovakve presude, ostajem bez komentara !