Šukerova ideja: Kompenzacije dugova - povratak u osamdesete

Prebijanje dugova i potraživanja imalo bi smisla tek ako bi se u cijeli posao uključio financijski sektor, država, lokalne jedinice i poduzeća. Tehnički, opću kompenzaciju moguće je organizirati, ali ne vjerujem da će vlada ići na takvo rješenje – komentar je Đure Popijača, ravnatelja Hrvatske udruge poslodavaca, nakon obećanja ministra financija da će ‘probati’ organizirati prebijanje dugova.

Nema kapitala
Đuro Popijač je, inače, radio u bivšem SDK, sada Fini, u vrijeme kada je ta institucija potkraj ‘80-ih godina provodila obvezne kompenzacije među tvrtkama.

– Iako se u tadašnjem tipu ekonomije sve moglo dogovoriti, ni tada se u kompenzacije nisu uključivale banke i država, pa ne vjerujem da će vlada sada ići u takav rizik – kaže Popijač, svjestan činjenice da državi treba gotov novac za isplatu plaća, mirovina i drugih socijalnih davanja, te se ne može dovesti u situaciju da ulazi u kompenzacije s privatnim sektorom.

– Danas svi svima duguju jer nema kapitala. Lanac bi se mogao značajnije zatvoriti samo ako su u njega uključeni svi akteri – kaže Popijač. U vrijeme kada je SDK provodio obvezne kompenzacije među privrednim subjektima uspijevao je zatvoriti 20 posto prijavljenih potraživanja i dugova. Nakon što su kompenzacije postale dobrovoljne, postotak uspješno zatvorenih potraživanja pao je na 5 do 6 posto.

Prema podacima Fine, tvrtke imaju 14,9 milijardi kuna višegodišnjih neplaćenih dugova, od čega 7,5 milijardi kuna neplaćenih poreza i doprinosa. Obrtnici duguju 4,1 milijardu kuna. Kad bi se samo 5 posto od toga zatvorilo, nenaplaćena bi se potraživanja smanjila za jednu milijardu, ali je pitanje bi li netko došao do gotovog novca. U Hrvatskoj se neplaćanje tolerira desetljećima, pa dužnici ostaju na životu iako im je žiroračun godinama u blokadi.

Kršili zabrane
Fina odgovara da nevezano za ministrovu najavu već drugu godinu nudi multilateralne kompenzacije, u koje se dosad uključilo blizu 4 tisuće poslovnih subjekata, ali ne otkriva koliko je potraživanja zatvoreno. Fina navodi da većina hrvatskih tvrtki ima iskustva s nekim od oblika kompenzacije, u čemu su prednjačile jednostruke i višestruke obračunske kompenzacije te naplate u obliku robne kompenzacije.

Povratak nelikvidnosti tako vraća i već viđena polurješenja kao što su kompenzacije ili pak zabrane osnivanja novih tvrtki, koje je također spomenuo Šuker. Vlasnici nelikvidnih poduzeća jedno vrijeme nisu mogli osnivati nova poduzeća bez potvrde da su uredno poslovali sa starim tvrtkama, ali oni su tu zabranu kršili tako što su poduzeća otvarali članovi obitelji.