Super Solana

U dane bez velikih događaja glavna je zabava bruxelleskih dopisnika "igra s imenima". Naime, u Ujedinjenom Kraljevstvu ratifikacija Lisabonskoga ugovora gotovo je dovršena, pa se smanjuju izgledi da ga Irci na referendumu odbace, pogotovo ako ih Angela Merkel i Nicolas Sarkozy uvjere da neće ostati bez poljoprivrednih potpora. Ne budu li ga češki i njemački ustavni sud predugo razmatrali, na snagu bi stupio 1. siječnja 2009., pa do tada treba odlučiti tko će popuniti dva nova položaja: predsjednika Europskoga vijeća i visokoga predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

Potonji položaj u zlosretnome se Ustavu EU nazivao "ministrom vanjskih poslova", ali je, na inzistiranje Londona, naziv promijenjen, iako je opis posla ostao. Ujedinit će dužnosti visokoga predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU, što već godinama obnaša Javier Solana, te europskoga povjerenika za vanjske odnose. "Super Solana" bit će i potpredsjednik Europske komisije i predsjedatelj glavne formacije Vijeća EU, ministarskoga Vijeća za opće poslove i vanjske odnose.

No, prije nego što se odluči tko će popuniti koji položaj, treba jasno odrediti opis radnoga mjesta predsjednika EV  hoće li samo sazivati i voditi sastanke šefova država ili vlada, ili će imati odlučnu ulogu u određivanju njihova dnevnoga reda? Hoće li biti izjednačen s ostalom dvojicom predsjednika, EK i Europskoga parlamenta, ili će biti ponešto iznad njih, pa će mu i plaća biti makar za euro viša? Hoće li on ili "super Solana" predstavljati Uniju pred trećim zemljama i međunarodnim organizacijama?

Rješenje tih, kao i drugih "tehničkih" pojedinosti koje su u Lisabonskom ugovoru nedovoljno razjašnjene, zadatak je slovenskog Predsjedništva EU. Izvori njemačke vlade drže, međutim, da će Slovenci do kraja svoga mandata možda tek sastaviti "popis pitanja, na koje ćemo odgovore morati zajedno dati".

Nijemci ne žele još govoriti o osobama "jer treba prvo točno odrediti dužnosti, pa ustanoviti tko ima najbolje kvalifikacije". Merkelova, koju se spominjalo kao moguću buduću predsjednicu EV, ne pokazuje nikakvu želju da berlinsku fotelju zamijeni bruxelleskom. No, za razliku od nekih članica koje na predsjedničkome mjestu ne žele čovjeka iz zemlje koja ne provodi sve zajedničke politike, tj. Tonyja Blaira  gura ga Sarkozy  Nijemci kažu da je "svih 27 zemalja članica EU ravnopravno".
I kršćanskodemokratski i socijaldemokratski čelnici ističu, međutim, da postoji i politički kriterij, tj. da ključne položaje treba podijeliti među konzervativcima i socijalistima.

U EP-u je Europska pučka stranka najjača, pa bi konzervativcima pripala dva, a socijalistima jedno mjesto. Predsjednik EK Jose Manuel Durao Barroso je pučanin; mandat mu istječe na jesen 2009., a pučani se ni u idućem mandatu ne želi odreći toga najmoćnijega položaja u EU. Hoće li socijalist Solana, kako se najavljuje, u prvom 2,5-godišnjem mandatu obnašati dužnost "super Solane"? Tada bi konzervativcima pripalo i mjesto predsjednika EV. To isključuje socijalista Blaira, pa bi tu dužnost mogao popuniti luksemburški premijer Jean-Claude Juncker; moglo bi se, dakle, kao i pri posljednjemu izboru pape, dogoditi da, na opće iznenađenje, izaberu čovjeka na kojega bi se svi kladili.

No, niti je jednadžba već postavljena  pitanje je treba li u nju uključiti i položaj predsjednika EP-a  niti su kandidature istaknute. Njemački vladini izvori kažu da će igra s imenima potrajati do prosinca.