Superharačlija Čačić

Kukuriku koalicija imala je „Plan 21“ za dobivanje izbora, ali ne i program. A nakon dobivenih izbora u prvom planu nekako su se i iskristalizirale tri točke koje pune medije. I koje postaju program. Jedna su točka novi porezi, od još višeg PDV-a pa do novih poreza, pri čemu je Damir Kajin u pravu. Viši PDV nije bio dio predizbornih obećanja. Druga je točka famozni registar branitelja, a treća je hrvatska tužba protiv Srbije za genocid, koju bi Vesna Pusić rado odmah povukla.

I prije izbora bilo je jasno da kukurikavci većinom drže fige u džepu, da je „Plan 21“ velikim dijelom bio smokvin list za poteze koje misle povući pobijede li. Pa zašto bi se ljude unaprijed obavještavalo, plašilo? Ili kako je rekao Radimir Čačić, izbori su iza nas, pa možemo otvoreno... A ako oni mogu otvoreno, onda valjda možemo i svi mi drugi. I tako, kad je o registru branitelja riječ, i još više o lažnim braniteljima, nitko ne spori da je revizija potrebna. Ali ne tako kako je to najavio novi ministar Predrag Matić. Ne kroz medije, ne ganjanjem vještica, ne ulicom... Sustavna i ozbiljna revizija radi se tiho, diskretno, a na kraju se samo izvijesti o njezinu rezultatu. Ovakvo javno licitiranje samo je uvod u nove političke obračune i podjele, što ne vodi rješenju problema.

A što hoće Vesna Pusić? Kaže nam nova ministrica vanjskih poslova da se tužbom za genocid „dižu niske strasti, a to nije moralno prema narodu“. Nije, međutim, precizirala na koji narod ona to misli, hrvatski ili srpski? I nije li glavni uvjet eventualnog povlačenja da Srbija prvo ispuni glavne hrvatske zahtjeve? Ili se i na to zaboravilo? Jer izbori su prošli, pa sad možemo otvoreno? Koga briga za uvjete i ono što velika većina Hrvata traži i očekuje?

I sad o PDV-u i drugim porezima. Što bi Vlada Zorana Milanovića trebala zapravo napraviti, a što čini? Ovako kako sada najavljuju, kukurikavci se ne razlikuju od HDZ-a, na tragu smo iste ili vrlo slične gospodarske politike. Jer i HDZ se vrtio oko poreza, PDV-a, baš kao i ovi novi. Nema dugoročne strategije, nego opet gašenje požara. I zanimljivo, krizni porez Jadranke Kosor svi su nazivali haračem, a što bismo onda, ako se vodimo istim mjerilima, mogli reći za Čačićeve najave? Pa on je onda superharačlija? I Linić s njime. Otvoreno valja reći da bi još viši PDV bio pretežak udar za niži i srednji sloj stanovništva koji i ovako već teško preživljava. Istina je, država godinama previše troši i trebaju nam promjene, ali ne na ovakav način. Već tko zna po koji put valja reći da je hitno potrebno drastično smanjenje zaposlenih u državnoj upravi i javnim tvrtkama. Osim što gotovo svuda ima viškova, još se na mnogim mjestima radi kao nekada u socijalizmu. Plaća ide, malo se radi, malo pije kava, a produktivnost je mnogima nepoznanica.

Također je posve jasno da država ne može imati budućnost na sadašnjem modelu invalidskog i mirovinskog osiguranja. Sve je manje zaposlenih koji mogu financirati sve veću masu umirovljenika. To je neodrživo! Koliko samo imamo umirovljenika koji imaju 40-ak godina života? I na kraju, tko god što rekao, svi koji imaju višak moraju participirati. Što znači da su porezi na imovinu i na dividendu neophodni! Tko ima više nekretnina mora dio svog bogatstva dati i državi. Ali ta ista država mora postati pravi javni servis. Jer neodrživo je utjerivati građanima, a istodobno ne mijenjati sustav. To znači da bi država još drastičnije trebala kažnjavati sve oblike utaja poreza, korupciju, posebice namještanje poslova kako bi se pokrala država. Jer njezinim se potkradanjem zapravo potkradaju građani! Pa poboljšavanje uvjeta za poduzetništvo, zapošljavanje, smanjivanje birokracije...

Ako to ne vidi politička elita, ako za takve dugoročne poteze nema snage, ili volje, onda nam nema ni boljitka. A isto to moramo i svi mi uvidjeti. Sve drugo je kratkog daha, jer tonut ćemo samo dublje i dublje.