Supermeni iz kokpita nove leteće grdosije

Kada će se prvi put odlijepiti od tla kotači zrakoplova koji je prazan težak 280, a pun čak 560 tona, odluku će donijeti samo skupina od šest ljudi, pokusni piloti. Na prvi, djevičanski let Airbusov putnički superjumbo krenut će neovisno o pritiscima politike, biznisa ili medija. Toliko kompliciran proizvod kao što je putnički zrakoplov koji može povesti i više od 800 putnika ovisi isključivo o tome jesu li se prvi piloti uvjerili da je rizik prvoga polijetanja prihvatljiv.
Kada je 18. siječnja za javnost u Airbusovoj tvornici u Toulouseu pompozno pred tisućama radoznalih te političkim prvacima Francuske, Njemačke i Europske unije iz hangara izvučen A380, još je vrijedio najavljeni termin prvoga leta: sredina ožujka. No, već se tada znalo da između onoga što je projektirano i primjerka pod serijskim brojem 001 postoji ne baš beznačajna razlika u težini. Airbus 380 prije prvoga leta morao je još smršavjeti ne baš beznačajnih 14 tona. Što će se s osnovne konfiguracije morati skinuti, a da se ne izgube letna i sigurnosna svojstva, bezbroj puta provjeravana i u računalnim simulacijama i u testiranjima njegovih pojedinačnih sastavnica, nitko nije mogao unaprijed reći. Istekao je ožujak, a potkraj mjeseca objavljeno je da se djevičanski let očekuje sredinom ili u drugoj polovici travnja.

Svi čekaju Rosaya
Neki se veseljak na internetu pohvalio da "ima još osam dana do leta u kojemu će biti prvi putnik". Po tome, prvi je let trebao biti 20. travnja, ali nije.
Airbus je proglasio hermetički zatvoren "silenzio stampa", pa je odnedavno posve ukinuo sve kontakte, čak i elektroničkom poštom. Navali medija jedva se odupiru šturim priopćenjima. Posljednje je kako je počela gradnja teretne inačice zrakoplova koju bi trebalo dovršiti 2008. godine.
Zanimanje medija je razumljivo jer je prvi pokusni let sigurno tehnički događaj godine, ako ne i desetljeća. Koliko nad ulaganjem od više od 20 milijardi eura strepi i biznis i Europska unija, kojoj je to prvi veliki subvencionirani projekt, ne mora se niti spominjati. No, jedino tim pokusnih pilota, na čijem je čelu 56-godišnji Jacques Rosay, Airbusov potpredsjednik i prvi među šestoricom ravnopravnih u najstresnijem zanimanju na svijetu, može reći odlučujuće: "Idemo!"
Nekad nije bilo tako, iako su djevičanski letovi novih zrakoplova gotovo mitski događaji još od trenutka kad se "Flyerom" prvi put u Kitty Hawku nakratko od tla odlijepio Orville Wright.

Pokusne havarije
Još je prvi čovjek u svemiru Jurij Gagarin pripadao skupini pokusnih pilota "dovoljno ludih" da polete svaki put kad im se naredi. Nesreće pri pokusnim letovima novih aviona nisu baš rijetke. Doživio ju je i čuveni Howard Hughes u letjelici X-11, a havarija najboljeg bombardera II. svjetskog rata, leteće tvrđave B-17, gotovo je obustavila planove za njegovu proizvodnju. Mnogi se još sjećaju kako se 3. lipnja 1973. pred očima gledalaca na zrakoplovnom sajmu u Parizu na pisti raspao"tupoljev 144", sovjetski ponos koji je trebao zasjeniti "concorde".
A pokusni let Airbusove dvopalubne grdosije zacijelo će tim prvim letom, koji bi trebao trajati oko šest sati, otvoriti novu stranicu u povijesti putničkog zrakoplovstva.
Letač čeličnih živaca
Jacques Rosay rodio se 1949. godine u provansalskom Valréasu. Školovao se za inženjera, a potom i u zrakoplovnoj školi, prije nego se odlučio za vojnu karijeru, a ubrzo je potom prešao među ljude čeličnih živaca. U vojnoj je karijeri testirao više od 150 zrakoplova, među kojima i slavne "mirage 2000" i "rafale A". Kao instruktor vojnih pokusnih pilota 1989. prešao je u Airbus, gdje je iskušavao novoproizvedene modele 320, 321, 330 i 340. Godine 1995. zbog iznimno kvalitetnih savjeta dodijelili su mu ulogu zapovjednika pokusnih pilota, a godine 2000. postao je i potpredsjednik Airbusa, ne napuštajući opasno zanimanje u kojemu je imao više od 6000 letačkih sati. Za njega tvrde da je osobno konstruirao simulatore letenja, a dizajnirao je i pilotsku kabinu. Izabrao je doslovce svaki instrument. Zahvaljujući tom izboru, divovskom letjelicom može upravljati posada od samo dva letača, a da su ipak svi kritični parametri zamršene letjelice sve vrijeme pod nadzorom. Pilotsko radno mjesto doista djeluje poput znanstvenofantastičnog ambijenta, u usporebi s kojim se i kokpit potpuno obnovljenog space shuttlea, koji trebao poletjeti u svibnju, doima kao krama. Kako kaže Rosay, "zrakoplov treba ostati suvremen najmanje sljedećih 50 godina. No, obrazovanje pilota morat će biti jednostavnije nego na dosadašnjima iako piloti Airbusovih zrakoplova koji njime budu upravljali ne bi na obuci smjeli taj prostor doživljavati kao nešto posve novo."

Plaćen kao kralj
Jacques Rosay je oženjen i ima dvije kćeri. Osim što obožava svoj posao, zanima ga i slikarstvo XVII. stoljeća, književnost, skijanje, planinarenje i jedrenje. Može si to priuštiti jer je kraljevski plaćen, vjerojatno i bolje od glavnog dizajnera A380 Roberta Lafontana.
"Najveća opasnost u trenutku polijetanja vreba na pedesetak metara od piste. Tada ne smije biti pogreške iako će zrakoplov biti pod najvećim opterećenjem, a rep će mu se tresti kao lud. Pad s te visine opasniji je nego slijetanje s visine od 10 kilometara sa svim pokvarenim motorima. U avionu će biti najmanje sto tona goriva."

Zrakoplov pobuđuje osobitu pozornost u Singapuru i Maleziji. Javnost zanima baš sve jer će primjerak 001 u Singapur (od deset), a 002 u Maleziju (od šest). Groznicu išćekivanja ocrtava plaćeni singapurski oglas preko cijele velike stranice Singapore Timesa, koji je oblikovan poput oglasa o rođenima.

Sva šestorica pokusnih pilota što ?e se iskušati u prvim letovima A380 iskusni su leta?ki vukovi, uvježbani poput astronauta, a konstruktorskim su znanjima ravni samim kreatorima. I dok u Airbusovu pogonu u Dresdenu pod snažnim hidrauli?nim prešama još iskušavaju stajni trap simuliranjem 47.500 uzleta i slijetanja, makar se on i raspao, prava europska ekipa u naran?astom (slijeva) Gérard Desbois, Fernando Alonso, Manfred Birnfeld, Jackie Joye, Claude Lelaie (vjerojatni zapovjednik prvog leta) i Jacques Rosay vijeća kad će poletjeti. Posve upućeni, moraju razumjeti koliko je koji dio pouzdan.