Suze za Pevecima

Peveci su u suzama. U suzama bismo trebali biti i svi mi ostali. Suze bi trebale omekšati državu i sve odgovorne u njoj da Pevecima pomognu, pa da suze nestanu. Zdravko Pevec u konfuznom stanju još napominje da može samo plakati sa svojim radnicima. Ali među njima se ne želi, a i ne može pojaviti: oni naime već nekoliko mjeseci nisu dobili svoje teško zarađene plaće. Dakako da Peveci mogu plakati kad im se gotovo preko noći urušilo poslovno carstvo. No davno prije Peveca plakali su njihovi radnici.

Plakali su radnici kojima država baš i nije puno pomogla. Plakali su jer im Peveci nisu ni pod koju cijenu dopuštali da se sindikalno organiziraju. Sindikaliste su zaštitari izbacivali iz firme, a sindikalna podružnica osnovana je tek prije dva mjeseca, kad je već bilo jasno da je Pevec zacijelo pred stečajem.

Kao da smo u 19. stoljeću. Peveci su uvijek bili na top-listi trgovačkih poduzetnika koji se problematično odnose prema svojim radnicima. Sindikatu trgovine bili su uvijek u vrhu prekršitelja radničkih prava svojih trgovaca.

Radnici su tada plakali, kao i njihove obitelji, ali ih nitko nije čuo, ni Pevec ni država, pa ni njegovi politički zaštitnici. Jedan od Pevecovih glavnih političkih pokrovitelja bio je i Stipe Mesić. Isti Mesić koji ih se ovih dana posve odrekao, nakon što je kazao da im država teško može pomoći jer su u velikim dugovima. I Mesić je shvatio da s njima više ne vrijedi igrati, iako se ranije uz njih volio naslikavati.

Peveci su to sigurno i izdašno nagrađivali. Koliko ni Mesić ni Pevec nisu marili za zakone pokazuje jedan primjer. Kad je u Koprivnici 9. prosinca 2006. otvoren novi Pevecov trgovački centar, inspektori su ga zapečatili jer je započeo rad bez uporabne dozvole i rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima. No, Pevec je u 24 sata uspio izvaditi sve dozvole i ponovno ga je otvorio, zbog čega je Državni inspektorat najavio podnošenje prekršajne prijave.

Unatoč tome, na otvaranje je došao i Mesić te je novinarima lakonski izjavio da je došao jer se u Koprivnici otvara novih 200 radnih mjesta te kako se radi o pritisku na administraciju da brže radi svoj posao!? Tada je Mesić izrazio zadovoljstvo što je na otvorenju jednog od najvećih hrvatskih prodajnih centara, dodavši kako je važno i da je u “hrvatskim rukama”.

Koprivnički gradonačelnik Zvonimir Mršić tada je pozvao Mesića da se zauzme za sve radnike prodajnih lanaca i trgovina kako bi im se omogućio dostojan doček Božića. Bilo bi dobro da predsjednik Mesić upozori poslodavce da se na Badnjak, u nedjelju, u svim trgovinama u Hrvatskoj radi do 12 sati, izjavio je Mršić. Peveci dakako za to nisu htjeli čuti, a vjerojatno je i Mesić to prečuo.

A šef države danas nam širi zdravstveni primitivizam, kad izjavljuje da se nikad u životu nije cijepio! Je li i on još u 19. stoljeću u pogledu zdravstvene zaštite, kao i Peveci sa sindikatima?

I sad kad je propao Pevecov hrvatski san, sad bismo svi mi trebali plakati zajedno s njima. Da, žalosno je da propadne tako velika firma, da se ljudi nađu na cesti, da firme ostanu bez naplate svojih potraživanja... Zašto se to dogodilo? Bilo je sve dobro kad su Pevecovi svoj hrvatski san ostvarivali tipično na “hrvatski način”, na račun dobavljača, i kad su se nerealno i megalomanski širili na sve strane.

Ekspresni odlazak Josipa Baotića sa čelnog mjesta u upravi Peveca, tek nakon malo više od mjesec dana, koji je u odlasku bio u šoku od Pevecova amaterizma, kao i još brže odustajanje Vladimira Šelebaja od vođenja firme, dovoljno govori o tome kako su Peveci vodili firmu i kakvi su bili poduzetnici.

Peveci su žrtva vlastitog amaterizma i megalomanije, a kriza ih je samo dotukla. Na nju nisu računali. Sve ovo nema veze sa hrvatskim snom. Peveci cu privatnici i kao takvi moraju snositi i posljedice svoga rada i svojih promašaja. Sad su ključni radnici: tko će ih i kako zbrinuti.