Suze zaustavile tsunami

Jeste li primijetili u nedavnoj hrvatskoj izbornoj kampanji da je neki od kandidata za premijersko mjesto ili Sabor plakao? Od sreće ili od radosti! Mislim da takav slučaj u nas nije zabilježen, ili ga izborni magovi i kreatori ponašanja hrvatskih političara još uvijek ne drže potrebnim, jer ne vjeruju da može pomoći na putu do glasačkih srca.

U Americi ovog tjedna ne prestaju razgovori o suzama koje je Hillary Clinton pustila  prije stranačkih izbora u New Hampshiru. Analitičari, a posebno mediji najavljivali su težak poraz bivše prve dame od crnoputog Baracka Obame pa su Hillary ismijavali po naslovnicama tiražnih glasila; a onda se pokazalo da su pogriješili, jer Amerika voli suze i emocionalni govor.

Hillary nije zaplakala u javnosti ni kad je njezin suprug priznao da je u Ovalnom uredu ljubovao s Monicom i kad je cijeli svijet ismijavao njihovu bračnu aferu, ali nakon što je u predizbornim utrkama demokrata u Iowi izgubila od političkog tsunamija kako nazivaju Obamu, njezina je sigurnost popustila, strah od poraza i poniženja prevladao je i pokazala je zasuzivši da je ljudsko biće, satkano ne samo od velikog broja pametnih moždanih stanica nego i od osjećaja koje također treba imati netko tko želi sjesti u predsjedničku fotelju.

Ne znam hoće li Hillaryine suze postati novi stil u predizbornim utrkama širom svijeta, ali ne bih se čudila da ih preuzme netko “originalan” u Hrvatskoj, gdje se plagira svako američko ponašanje. Mnogi naime ne vjeruju da je Hillary iskreno zaplakala, nego tvrde da je to isplanirano u njezinu izbornom taboru.

Ne bih se čudila da je gospođa koja je postavila pitanje o tome kako se Clintonica priprema svaki dan za izbore i kako to izdrži bila maneken njezina stožera, te će uskoro za ekskluzivnu dolarsku svotu progovoriti kako je bila “američka Jadranka Puž”! S druge strane poznajući financijske zalihe Hillary i Billa te umijeće u političkim igrama, vjerujem da su oni takve rizičnosti predvidjeli i pošteno nagradili znatiželjnu američku  umirovljenicu.

Na scenu se nakon New Hampshira vratio i republikanac John McCain, vijetnamski veteran. Mnogi su složni da je inteligentan, pošten i rodoljuban, ali ima 71 godinu i to je za mladošću opsjednutom nacijom duboka starost za Ovalni ured. U Hrvatskoj zrele godine nikad nisu bile problem za političare, kod nas je važnije iskustvo, što pokazuje i slučaj Luke Bebića koji je po broju godina sposobniji od Vladimira Šeksa. Tim se načelom vodi i Hillary Clinton koja naglašava kako je iskusnija, mudrija i politici primjerenija sa 61 nego Barack Obama sa 45 godina.

Ipak ima jedan važan detalj po kojem su građani u Hrvatskoj u prednosti pred Amerikancima tijekom predizbornih kampanja. Kod nas sve ide brže. Da, mi smo svi već umorni od predugog sastavljanja vlade te onih prethodnih nekoliko tjedana dosadne kampanje, a ovdje to traje ni više ni manje nego dvije godine.

Cijelu 2007. slušali smo tko bi mogao u utrku za Bijelu kuću i saznali sve što želimo i ne želimo znati o kandidatima, a sad slijedi cijela 2008. ispunjena svakodnevnim medijskim bombardiranjem o budućem predsjedniku. Koliko ovdje treba vremena da shvate tko će ih voditi, dok mi to u Hrvatskoj često znamo i bez izbora? Nakon kojih puštamo suze!