Svađa bivših pajdaša

Malo se valjda tko i sjeća da je prije petnaestak godina direktorom Croatije osiguranja bio Suad Rizvanbegović premda je, uz poznatog liječnika, Velimira Šimunića, bio “treći za preferans”, pokojnog predsjednika Franje Tuđmana.

Odnedavno valjda i svaka seoska bakica zna da je Croatia osiguranje državna tvrtka i da joj se šef zove Hrvoje Vojković. A hoće li Vojković i dalje ostati u raširenu pamćenju kao šef te tvrtke, odlučivat će i nedavno izabrani, i otada javno prisutniji nego Brad Pitt, Darinko Kosor. No hoće li Darinko Kosor smijeniti Hrvoja Vojkovića, neće odlučiti poduzetni, a izgleda ni preuzetni Kosor, nego rođakinja mu – premijerka, Jadranka Kosor. Da će se Darinko Kosor prometnuti u tako strogog stranačkog gazdu, može biti da nije slutio ni njegov nekadašnji pajdaš Hrvoje Vojković. A da će se Darinko Kosor, od malo kome poznatog, ubrzo nakon izbora za predsjednika HSLS-a pretvoriti u gotovo svima poznatog, vjerojatno nije predmnijevao nitko.

Najednom, što god da otvoriš, eto ti Kosora! Hoćeš novine, hoćeš televiziju, svuda on. I o svemu ima mišljenje. I doima se kao netko tko sebe doživljava jako važnim. Da bi valjda i rođakinji premijerki pokazao da je važan, poručio joj je da će glede ostanka HSLS-a u njezinoj vladi pratiti što se radi, pa će tragom toga njegova stranka «do jeseni» odlučiti hoće li ostati u vlasti ili ne. Premijerka je rođaku udarila čvrgu, podsjetivši ga da se «ne pljuje u zdjelu iz koje se jede» i da glede ostanka i nije nužno čekati do jeseni. Ustobočenom predsjedniku HSLS-a premijerka nije javno rekla, no bilo je jasno, da mu preporučuje da se sabere. Jer njegovi liberali s dvoje saborskih zastupnika njezinoj vlasti baš puno i ne znače. Jer, uz nešto više mentalnog truda, Darinko Kosor bi mogao i poimenično popamtiti svoje članstvo. Od negdašnje druge najjače saborske stranke HSLS urušio se u «ostatke ostataka», sveo na dvoje saborskih zastupnika.

Zapravo, samo na Đurđu Adlešič jer Ivan Čehok, s kojim se Kosor svađa (i) oko Vojkovića, i nije izabran na listi HSLS-a, nego kao samostalni. Možda D. Kosor stoga namjerava, nakon Vojkovića, iz stranke ispiriti i Čehoka. Da Kosoru Vojković nije negdje stao na žulj, mogao je i dalje bezbrižno sjediti u svome uredu i sloviti za uspješnog poslovnog čovjeka. Napose, za “menadžera godine u regiji”. Kada u Hrvatskoj netko postane “menadžerom godine”, to se pretvorilo u loš znak. To je postalo kao zla kob, pa i svojevrsni putokaz za Remetinec.

Dvojica svojedobnih “menadžera godine” u Remetincu već “igraju odbojku”. A Vojković je, k tome, čak proglašen regionalnim menadžerom protekle godine! Dakle, i on ima taj loš simbolički preduvjet. A ima li i realnih razloga za mogući remetinečki strah, zasada je nepoznato. Ako tih razloga ima, onda će se za njih, po starim hrvatskim političkim običajima, znati tek ako Vojković bude izbačen iz stranke. Da je u liberalima dolaskom novoga predsjednika zavladala idila, tj. da su se nekadašnji HSLS-ovi «mladi lavovi» politički i interesno opet zbližili, sve bi vjerojatno štimalo i prema vani. Kao i s bivšim potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom. Dok je bio u vlasti i moćan u stranci, sve je bilo OK, ali čim su mu u HDZ-u političke dionice pale, odmah je postao sumnjivim i dospio pod istragu. Je li se Branimiru Glavašu nešto dogodilo dok je bio u stranci? Dok je bilo poželjno pamtiti njegove zasluge za dolazak na vlast Ive Sanadera, od Glavaša za tadašnje sanaderovce nitko bolji, a kada je velikom šefu pokazao «bosanski grb», od Glavaša nitko gori. Hrvoja Vojkovića od smjene s direktorskog mjesta, koju je nakanio Darinko Kosor, može spasiti samo premijerka Jadranka Kosor. Dakako, uz uvjet da je Vojković čist. Ako je poslovno i zakonski brljao, onda je zbilja nadrljao.