Svaka čast na isprici zbog kašnjenja, a gdje je isprika zbog laganja?

U Hrvatskoj se političari rijetko za što ispričavaju iako za to imaju mnogo razloga. Krše zakone, pogoduju jedni drugima, lošim odlukama srozavaju standard građana. Umjesto isprike i snošenja posljedica u pravilu napadaju političke protivnike po sistemu “napad je najbolja obrana” ili nalaze različita opravdanja koja običnim smrtnicima u sličnim situacijama ne bi prošla. Građani koji ne dolaze iz redova političke kaste svoje obaveze moraju ispunjavati i držati se zakona, a ako to ne čine bivaju kažnjeni. U takvoj situaciji isprike političara možda i ne bi puno mijenjale na stvari, niti bi njima preko noći osvojili mase koje ih preziru, ali bi barem pokazale da su svjesni kako čine nešto loše, a to bi mogao biti prvi korak prema tome da se prestanu tako ponašati. 
Zato je isprika Zorana Milanovića zbog toga što njegova stranka nije financijski izvještaj za 2012. predala na vrijeme mudar politički potez i treba ga pohvaliti. Predsjednik SDP-a neuvijeno je rekao “krivi smo, nismo napravili ono što smo trebali i sada ćemo vidjeti što će državne institucije napraviti”. No, iako mu je ta isprika bila na mjestu, Milanović ju je sam relativizirao time što se građanima nije ispričao i zbog laganja koje je u više navrata došlo iz njegove stranke, a kojim se obmanula javnost i u neugodnu situaciju stavilo Državnu reviziju.

Naime, iz SDP-a su tri puta rekli kako su o svemu izvijestili revizore te da su im oni odobrili kašnjenje, što nije bila istina. Prvo je takav odgovor na upit iz Večernjeg lista u subotu dala glasnogovornica, zatim je iz stranke poslano pismeno očitovanje, a na kraju je i član predsjedništva stranke Mirando Mrsić ponovio isto. Već u ponedjeljak, prvi radni dan nakon otkrivanja afere, iz Državne revizije su demantirali bilo kakav kontakt, nakon čega su i iz SDP-a priznali da su pogrešno informirali javnost. Doduše, to su nazvali nespretnošću i šlampavošću prouzrokovanom medijskim pritiskom, ali ipak su priznali. No, ni tada, kada se medijima obratila potpredsjednica stranke Milanka Opačić, ni dan kasnije kad je to učinio Milanović, nitko se nije ispričao građanima zbog laganja.
Umjesto da se jasno ispriča i zbog toga, šef SDP-a pričao je o tome da su kazne iz zakona drakonske, da bi se to trebalo drugačije riješiti, a lažnu informaciju o kontaktiranju s Državnom revizijom sveo je na nesporazum. Nije lijepo sjelo ni to što se krivnja za kašnjenje prebacivala isključivo na bolest šefice računovodstva stranke jer je na trenutke ispadalo kao da je ona kriva za to. Potpuno je promašeno bilo i izvlačenje grijesima političkih protivnika izjavom “Ovo nam nije trebalo jer nas sada napadaju oni koji nam nisu ni do koljena”.

SDP je pogriješio, prekršio zakon, a onda bi se izvukao tvrdeći da je opozicija gora od njega? Kod nekih birača bi to i moglo upaliti, ali većina će vidjeti da je u ovoj situaciji kriv jedino SDP i da bi mu bolje bilo da ne pokušava izigravanjem smisla zakona spriječiti predviđene kazne. Bojazan postoji jer je mjesec dana prije izigran smisao zakona kad su bez kazne prošli oni koji nisu na vrijeme objavili izvještaje o donacijama. 
Jedna od pametnijih stvari koju bi Milanović mogao učiniti s viškom novca koji je stranka lani ostvarila je da zaposli još nekoliko ljudi u računovodstvu kako bi se sljedeće godine stiglo sve napraviti na vrijeme. Na kraju valja podsjetiti i da je bivši američki predsjednik Clinton bio pred opozivom s dužnosti, ne zato što je imao seksualne odnose sa svojom suradnicom, nego zato što je o tome naknadno lagao. Vidjet ćemo hoće li SDP-ovo laganje utjecati na birače tako da mu uskrate podršku na izborima.