Sve je super dok novine pišu kako odgovara Milanoviću, pa makar ih uređivao i “udbaš”

Predsjednik najjače oporbene stranke i reflektant na premijersko mjesto Zoran Milanović ima izgleda “stranačkih prijatelja”, kao i predsjednički kandidat HDZ-a Andrija Hebrang. Možda čak i više. Uvjeren u tvrdnju “svi smo svoji”, Hebrang valjda još nije ni završio svoju moralku o “dobrim i poštenim” koje vodstvo HDZ-a miče sa stranačkih sinekura a da nisu dobili priliku reći nešto u svoju obranu, novinari su već znali da “Hebrang brani Mravaka”. Znali su, premda je sjednica bila zatvorena.

Nedavno su saznali i da je Milanović na sjednici (također zatvorenoj) Glavnog odbora SDP-a kazao da “laži o SDP-u šire novinari udbaši”. Nakon što se počela dizati graja zbog Milanovićeva iznenađenja i poopćavanja, iz stranke je objašnjeno da njezin predsjednik “nije govorio u množini”, nego da je mislio na jednog “urednika udbaša”.

Ljutit zbog curenje informacija iz stranke, Milanović je na koncu “laži o SDP-u” sveo na podvale “urednika udbaša”. Tako se vječna i tajna UDBA ponovno, javno, makar i nakratko, vratila u javnost. I to, na čuđenje mnogih, preko SDP-a! Tema koja je godinama bila monopol HDZ-a, najednom se našla na “dnevnom redu” SDP-a! I iznenadila i novinare i Esdepeove pristalice.

Novinari kojima je možda SDP i politički bliži zamjerili su ambicioznom i preuzetnom Milanoviću na nesmotrenoj generalizaciji, da se upustio u bespotrebnu pustolovinu. Doslovce poručili: “Pleše s vukovima!” Doista je čudno da se Milanović upustio u “udbaške priče”, i još čudnije da je mislio da se to neće saznati, jer je sjednica zatvorena! A ako se već upustio u govor o nekome za koga tvrdi da je nekoć bio “profesionalni udbaš”, moglo se očekivati i da Milanović, kao političar koji se prezentira odgovornim i drugačijim od drugih, imenuje onoga na koga je mislio. Umjesto toga on šuti!

Do sada se znalo događati da Milanović i previše govori kad bi bilo umjesnije zboriti manje, ili čak i šutjeti. Sad, kad bi trebao govoriti dokraja, on šuti! Što je uopće nešto i spominjao ako o bitnome muči!? Razlog spomena “novinara udbaša” prije će biti ljutnja i pozlijeđena Milanovićeva taština nego njegovo iznebuha probuđeno zauzimanje za neko okasnjelo provođenje lustracije.

Dok novine pišu kako Milanoviću odgovara, pa makar ih uređivao i “urednik udbaš”, onda je sve sjajno, ali ako ne pišu kako mu odgovara, tada nitko gori.

No, i neovisno o tome predsjednik SDP-a bi možda trebao razmisliti o tome tko su “udbaši” u njegovoj blizini, tko su mu “stranački prijatelji” koji sve što on kaže odmah i razglase. I, što mu se događa u stranci da jedino ona ima dva predsjednička kandidta: jednog njegova (Ivu Josipovića) i drugog tko zna čijeg (Milana Bandića).

Svojedobno je osebujni pokojni Boris Maruna, pjesnik i član SDP-a, još za emigrantskih dana “pjevao” o udbašima, “koji su uvijek dobro živjeli u našoj zemlji”, a kojih je dakako bilo i u novinama. Kako nije bilo lustracije, nastavili su dobro živjeti. Sada Zoran Milanović tvrdi da ih još ima, ali ne želi o imenima! Da je zadovoljan svojom medijskom slikom, sve bi valjda bilo OK.

Ozbiljan političar, kakvih je kod nas malo, a kakvim se i Milanović voli predstavljati, ne bavi se ozbiljnim temama na neozbiljan način. Upustivši se u to, Milanović je opet, kao i u niz navrata dosad – od bespotrebnih prepirki s bivšim premijerom do politički sitničavih prigovaranja sadašnjoj premijerki – pokazao da je tašt. S obzirom na svoje političke ambicije, Milanović bi morao obuzdati napast sebeljublja i ozbiljno zboriti o ozbiljnome.

Jednoga, koji je sve znao i u sve se pačao, od jezikoslovlja do diplomatskog jelovnika, već smo počeli zaboravljati. Drugoga, koji ga ima namjeru naslijediti, i koji bi se ponašao isto, i ne priželjkujemo.