Sve za radna mjesta

Ne budu li u Europskoj uniji vodili pametnu politiku zapošljavanja – a ona počinje čuvanjem radnih mjesta - prijeti opasnost da Unija upadne u još dublju društvenu krizu izvlačeći se iz duboke novčarske i gospodarske krize. Nisu to uzbunjujuće riječi nekoga sindikalca; izgovorio ih je europski povjerenik za društvena pitanja i zapošljavanje Laszlo Andor.

– Mjere koje se ograničavaju na rezove, umjesto da se također potiče zapošljavanje, vode ka gospodarskome rastu bez novih pristojnih radnih mjesta – upozorio je Andor. Svježi statistički podaci, koje je u petak objavio Eurostat, daju mu za pravo: od lanjske do ovogodišnje veljače stopa nezaposlenosti u EU smanjila se prosječno za samo desetinku postotnoga boda, sa 9,6 na 9,5 posto.

U Njemačkoj, u kojoj je vlada u jeku krize novčanim poticajima ohrabrivala građane da kupuju nove automobile, a poslodavcima nadoknađivala cijenu rada za dan ili dva u tjednu kako ne bi otpuštali zaposlenike, nezaposlenost je znatno niža od europskoga prosjeka. Kao i u Švedskoj, noćnoj mori svakog neoliberala: državi blagostanja s visokim porezima, visokim plaćama i radnim pravima, koju svemu tome unatoč čak i notorna Heritage Foundation stavlja na vrh popisa gospodarski najkonkurentnijih. Šveđani pružaju jasan dokaz da su zadovoljni zaposlenici znatno proizvodniji i inovativniji od potplaćenih i nesigurnih.

Suprotan su primjer zemlje u kojima su vlasti, iz navike stečene u protekla dva desetljeća prevlasti neoliberalne gospodarske misli koja je tvrdila da je deregulacija temelj gospodarskoga napretka, manje se uključivale u pomaganje gospodarstvu. U njima gospodarski oporavak nije uhvatio maha.

Na primjer u Italiji poslodavci već godinama praktično nikoga novoga nisu zaposlili na neodređeno. Izmislili su i zapošljavanje “po projektu” – kada projekt završi, istekne radni ugovor. Pa djeca i u četrdesetima još žive s roditeljima jer si ne mogu priuštiti stan, a zemlja, usprkos tradiciji brojnih obitelji, demografski propada.

Nesigurnosti koja ne potiče demografski oporavak – a Eurostat je prošloga tjedna objavio i izvještaj prema kojemu se izumiranje Europljana u proteklome desetljeću tek neznatno usporilo i ni u jednoj državi članici EU stanovništvo se prirodnim prirastom ne obnavlja - pridonosi velik broj zaposlenih preko agencija za povremeno zapošljavanje. Dok su 2002. takvi zaposlenici činili dva posto radne snage u EU, njihov se postotak u međuvremenu upeterostručio. Kako se poslodavcima takvo zapošljavanje ne bi isplatilo više od stalnoga, Europska Unija usvojila je lani Smjernicu o povremenim radnicima. Njome se ove po svim radnim pravima posve izjednačava sa stalno zaposlenima.

Povjerenik Andor svoje upozorenje nije morao temeljiti samo na osjećaju društvene pravde. Imao je i svjež primjer: u Egiptu je BDP u proteklome desetljeću rastao stopom od zamalo sedam, a čak i tijekom krize višom od 4,5 posto. No, nova se radna mjesta nisu otvarala, a vrhnje su kupili malobrojni. Ishod: prevrat. U EU, pak, gospodarski rast bez rasta zaposlenosti dovodi do urušavanja srednjega društvenog sloja, pa bujaju ekstremizmi. Uspon mađarskoga Jobbika izrazit je primjer.

Hrvatska je prema visini poreza bliža Švedskoj, ali po brizi vlasti za gospodarski napredak više nalikuje Italiji, a poduzete se mjere lažiraju. Uvjete za nadoknadu za dan rada manje u tjednu nijedan hrvatski poslodavac nije mogao ispuniti, kao ni uvjete za kreditne potpore. Otpuštene s otpremninama brisalo bi se s popisa nezaposlenih, a pristup društvenoj skrbi ograničio se na malobrojne koji nemaju stambeni prostor. Zar je onda čudno da i prema najnovijim Eurostatovim podacima Hrvati i dalje izumiru?