Poslije haaške presude ne samo hrvatskim generalima nego i hrvatskom ratnom i političkom vrhu – ma koliko se to nijekalo – najednom je medijski prostor postao prepun tzv. boraca za ljudska prava, predstavnika raznih građanskih udruga, zagovornika prevrednovanja prošlosti... Svi se pozivaju na tu presudu i uvjeravaju kako su nekoć bili u pravu, kako su tijekom Oluje i netom nakon nje upozoravali na nedjela i zlodjela, ali ih se nije slušalo. Zaključak im je da je haaška presuda, ako i ne odveć pravno utemeljena, onda uvelike logična posljedica brijunskoga sastanka vojno-političkoga vrha i “stanja fakata” na ratnome području nakon Oluje. U “Nedjeljom u 2” o svemu je tome ponešto govorio i neformalni šef SDSS-a dr. Milorad Pupovac.
Sanaderov ‘Hristos se rodi’
To što je govorio nije ni nešto novo, ni nešto nepoznato, niti nešto što već na uvijeni sofistički način Pupovac nije rekao. Uglavnom, za nj je Oluja što i “etničko čišćenje”! Ne bi to bilo ništa čudno da njegova stranka nije u koaliciji s HDZ-om, strankom koja ima oprečan stav o Oluji, njezinim motivima i posljedicama!
Da je netko prije samo desetak godina Pupovcu rekao da će jednoga dana njegova stranka SDSS biti politički saveznik HDZ-a, najvjerojatnije bi to tada proglasio provokacijom i klevetom.
A nekoliko godina prije toga možda i političkom, pa i osobnom uvredom. No tada se pojavio “sveti Ivo” i na pravoslavni Božić izustio: “Hristos se rodi!” Svi su prisutni i mnogi odsutni ozareni uzvratili – “Vaistinu se rodi!”, i od tada je počela politička idila.
HDZ i SDSS počeli su svoje “pobratimstvo lica u svemiru”. Sve je sličilo na idilu, no sve je zapravo bio goli interes. I jednima i drugima bila je mila vlast, a ni jedni ni drugi nisu je mogli imati osim u hinjenome zajedništvu.
Jednako i danas kao i tada. HDZ, odnosno Sanader, bezbrižno je vladao, vlašću se koristio kao vlasništvom nad državom, a SDSS i Pupovac bili su blizu državne blagajne i zadovoljno se grijali na toplini vlasti.
Da je tada netko Jadranki Kosor kazao da će politički svemoćni Ivo mahnito odmagliti s vlasti koju je tako volio, a nju postaviti na svoje mjesto, ona bi se valjda danima smijala i jednome i drugome.
Ali, kada je postalo jasno da ni jedno ni drugo nije san, nova se premijerka navikla na javu, tj. na vlast. Kao i Pupovac, shvatila je bit hrvatske vlasti – biti na vlasti. Kada si pak na vlasti, ili pri vlasti, činiš sve da tu i ostaneš. Prije nego što je Sanader srušio to pravilo, napustio vlast, slast i mast te bezglavo pobjegao, kada se najavljivalo da će Hrvatska priznati Kosovo, Pupovac je najavljivao da bi SDSS u tom slučaju mogao napustiti savez s HDZ-om, vladajuću koaliciju. Hrvatska je unatoč Pupovcu priznala Kosovo. I što se dogodilo? Ništa. Mogla je Hrvatska još pet puta priznati Kosovo i opet se ništa ne bi dogodilo; SDSS bi i dalje ostao pri vlasti. Kao što, uostalom, i jest. Jer u hrvatskoj je politici pravilo: Sve za vlast, vlast nizašto!
Bez Pupovca – izbori
HDZ-u i premijerki Jadranki Kosor za opstanak na vlasti bitni su i Pupovac i njegova stranka. Bez njih bi slijedili izbori, a HDZ na vlasti kani ostati do kraja mandata. Pupovac stoga i o Oluji može govoriti što misli, pa i da je bila pokrenuta s namjerom protjerivanja Srba. Nema veze je li to istina ili laž i je li protivno HDZ-ovim stranačkim postulatima, no HDZ će sve to u ime opstanka koalicije progutati.
Kakva načela, kakva istina, kakav patriotizam i kakva Hrvatska – vlast je svrha politike!
Kao da je tako važno i je li komemoracija policajcima pobijenima u Borovo Selu na adekvatnome mjestu, što je nedavno o početku rata u Vukovaru govorio istinoljubivi dr. Vojislav Stanimirović i što danas o Oluji zbori SDSS-ov stranački ideolog Milorad Pupovac. Najvažnija je vlast. Pa makar i samo do kraja mandata!
Sve je to lijepo opisao autor kolumne i nema se što dodati kad se tiče lika i djela Pupovca, ali meni se on smili -naime, uvijek su mi bili draži Dražini (oni s redenicima i bradama) jer WYSIWYG, a s kravatašima nikad nisi siguran na čijoj su oni zapravo strani. Doduše, Bog kaznio i Pupovca i Šerbedžiju tako da onim svojim zvonkim hrvatskim jezikom povremeno otvore dušu za BG medije, pa onda nema više te dvojbe jer iz tih izjava, u opuštenoj atmosferi i kad malo zarakijaju, sve je jasno - odnosno zašto meni miliji vero kokardaši od Radeta i Milorada. I da se vratim na onaj trenutak zašto mi se smili povremeno - e pa stoga jer je završni saldo minus 400 tisuća Srba u Hrvatskoj, ostalo samo ruralno, starije i slabije obrazovano pučanstvo. Ne mogu više instalirati elitu ni u provinc. gradićima poput Petrinje ili Knina, a da se ne govori da odavno ne vise kadrovske lijane ni u drž. službama niti u lokalnim firmama gdje su nekoć drmatori bili Srbi. Pa je još više porastao taj jaz u ekonomskom pogledu između srpske manjine i Hrvata i Hrvatica jer su u startu bili slabiji ekonomski, pretežno naseljavajući pasivne krajeve. Urbani Srbi imaju i nešto ekonomske moći i obrazovanja, ali ne smiju više ni kvrknuti na velikosrpske teme i meni bilo baš sažalno kad je Pupovac pozivao neki dan sunarodnjake da se izjasne kao Srbi u popisu stanovništva u Hrvatskoj. Zamislite, od nekad osornih, nadmenih faca (bre, Srbin!) - spali na zavlačenje u mišje rupe gdje se srame srpstva. Tako da jest Pupovac to što stoji gore u članku, ali zamislite tu razliku u njegovom biračkom tijelu onda (pre 91.) i sada. Neki ures demokracije u Hrvatskoj, umilni šef srpske manjine koji povremeno pobjesni u BG na RH. Gdje je to od balvan revolucije? Svjetlosnim godinama daleko... Što je nama naša borba dala, Pupovca za lidera srpske manjine nakon onih faca a la Tanga i sličnih trigger happy tipova koji bi \"rđavom kašikom\". Neka ga! On u sebi vidno pati u Hrvatskoj, ovakvoj kakva je danas. Patnja pregolema...