Svejedno je: Tadić ili Nikolić

Dok dionice njegove stranke padaju na samo 26,5 posto podrške, srbijanski lider Boris Tadić povukao je posljednje poteze uoči nedjeljnih izbora. Pohrlio je k Emiru Kusturici i svijet su obišle snimke Tadića kojeg grli Milorad Dodik, a pomaže mu slavni režiser koji je svoje ime (Nemanja) vezao s balkanskim krvnikom Slobodanom Miloševićem.

Trojica srpskih uzdanica obišla su gradilište Andrićgrada. U Višegradu, naime, po ideji graditelja Kusturice nastaje neobično naselje kamenih kuća, Kamengrad, bit će tu i – stari hanovi, stare mehane, a Kusturica kaže kako “ovakav grad treba pacificirati, vratiti vrijeme kraja srednjeg i početka novog stoljeća kada na ovim prostorima, zbog otomanske imperije, renesansa nije mogla doći do izražaja”! Iz Višegrada, grada u BiH, na Drini, grada iz Andrićeva romana o ćupriji, otjerano je 15 tisuća Bošnjaka, a američki veleposlanik u BiH vodi ovih dana projekt podrške povratka 32 bošnjačke obitelji. Vratilo se do sada oko 1500 Bošnjaka, a od kraja rata u BiH su prošla gotovo dva desetljeća.

Boris Tadić nije propustio još jednom uplašiti birače baukom koji se zove Toma Nikolić. “Građani Srbije 6. svibnja odlučuju što će biti sa zemljom u idućim desetljećima, bez prilike za popravni. Što bi bilo sa Srbijom da su 2008. godine pobijedili naši politički oponenti?”, rekao je Tadić, srbijanski kandidat čiju pobjedu bi rado dočekali, po svemu sudeći, i u Zagrebu. Međutim, Tadić je očito izgubio podršku u dijelu liberalne srbijanske javnosti, sociologinja Zagorka Golubović piše mu zbog sumnjivih slučajeva privatizacije, a Vesna Pešić čak poziva glasače da podijele vlast, pa ako vlada bude Tadićeva, neka Nikolića biraju za predsjednika.

Bivši Šešeljev pouzdanik, Toma zvani Grobar, očito više ne plaši nikoga, iako se promatrači malo brinu zbog njegovih kapaciteta. Predsjednik države koji je štrajkao glađu i poziva birače da na kladionicama ulože novac na njega mogao bi, zaista, biti zvijezda nekog od Kusturičinih filmova. Doduše, dobro bi tu figurirao i Tadić, kojeg je Berlusconi uspoređivao s Georgeom Clooneyem. Likova za dobre priče i filmove na Balkanu ionako nikad ne manjka, nešto smo više u oskudici kad nam trebaju lideri za bolji život i za djelotvorno dobrosusjedstvo. A tu Tadić nije odigrao ni prema BiH ne prema Hrvatskoj onako kako je mogao, svako malo otvarao je neki front, kad god mu je to zatrebalo u uzaludnoj borbi za Tomine birače.

Zato je za promatrače iz Zagreba možda i posve svejedno koja će od dviju opcija vladati u Srbiji. Jer, Nikolić je i za ove izbore sasvim izmijenio ruho, presvukao se u nešto pristojniji rječnik, nastojeći se svim silama prikazati kao političar koji može voditi Srbiju. Tadić, pak, u svakom slučaju neće imati vlast u Srbiji kakvu ima u ovom trenutku, koalicija koju sklopi zbog manjka vlastitih glasova mogla bi biti vrlo široka, od Slobina Ivice Dačića do liberala Čede Jovanovića. Pitanje je bi li u tako širokoj koaliciji mogao vući važne poteze u sređivanju odnosa s BiH i Hrvatskom koji su se od njega i prije očekivali, umjesto što se stalno grli s Miloradom Dodikom, a sad i s Emirom Kusturicom gradi stare mehane.