Šverc u tramvaju i arbitraža

Iako se Hrvatska dugo vremena reklamirala kao “mala zemlja za veliki odmor”, čini se da bi joj puno bolje pristajao slogan: Mala zemlja za veliko samoposluživanje. Gotovo svaka strana kompanija koja je došla u Hrvatsku debelo je zaradila, a nerijetko su i hrvatski porezni obveznici morali dodatno posegnuti u svoju lisnicu kako bi im osigurali ekstraprofite.

Ovih je dana hrvatska Vlada odlučila platiti oko 80 milijuna eura austrijskoj Hypo banci te talijanskom Astaldiju jer je izgubila arbitražne sporove u Beču i Londonu.

Vrlo je interesantan način na koji su izgubljeni sporovi sa spomenutim tvrtkama.

Podsjetimo, potkraj devedesetih Hrvatska je prodala Slavonsku banku Hypo banci. Problem je u tome što je tadašnji menadžment Slavonske banke krivo prikazao rizike banke. Jednostavno, prikazao je stanje u Slavonskoj banci puno boljim nego što je stvarno bilo. Iza menadžmenta Slavonske banke stala je i hrvatska država.

Zanimljivo je da je menadžment Slavonske banke, koji je dao krive podatke svojim novim vlasnicima, ostvario vrlo uspješnu karijeru kod novih vlasnika. Malo je čudno da novi vlasnik nagradi nekog iz stare upravljačke strukture koja mu je “podvalila” pogrešne podatke.

Još više zabrinjava što je i hrvatska država ostala pasivna pa nije pravno gonila one koji su je oštetili za desetke milijuna eura. Nešto slično se dogodilo i s talijanskim Astaldijem, koji je tijekom devedesetih trebao graditi autocestu. Kao da smo živjeli u nekom zrakopraznom prostoru pa danas nitko ne zna tko je otjerao Astaldi iako je i odvjetnički pripravnik mogao zaključiti da će nas to skupo stajati.

Sada Hrvatska mora platiti čak 80 milijuna eura zbog nečije neodgovornosti. Vlada nas tješi da nećemo morati platiti 110 milijuna eura, koliko zapravo iznosi ukupan dug s kamatama, nego da ćemo, valjda zahvaljujući nadljudskim naporima naše vlade, platiti “samo” oko 80 milijuna. Problem je u tome što Hrvatska, da se u ovim slučajevima upravljalo manirom dobrog gospodara, ne bi trebala platiti ništa.

A ako već mora platiti, onda je logično da se nađe krivac za takve propuste. Kada se radila predstava oko afere Indeks, gdje se vrtjelo manje od 100.000 eura, onda je zaista smiješno da represivni aparat u ovom slučaju šuti kao zaliven. A možda su naivci zadnji shvatili da je švercanje u tramvaju ipak najveći crimen u Lijepo Našoj. “Nagodba” s Astaldijem i Hypo bankom napokon im je otvorila oči.