Svijet lud zbog novca

Kad sam prije dvije godine i nešto napisao tekst o lažima o globalnom zagrijavanju “Nobel za globalnu laž”, koji je među blogerima i drugdje izazvao bure i olujice, nisam očekivao da će biti baš doslovce potvrđen. Istina, tada sam spominjao samo jednoga dobitnika Nobelove nagrade za mir za 2007. godinu, Amerikanca Ala Gorea. No njegov pajdaš po obmanama, Indijac Rajendra Pachauri, čelnik Međunarodnog panela za klimatske promjene, koji je s Goreom tu nagradu podijelio te tako postao indijska nacionalna ikona, temeljito se osramotio. Stručnjaci su opovrgnuli katastrofične najave iz Pachaurijeva Panela da će se led na Himalaji otopiti do 2035. godine. Nakon toga iz Indijčeve je udruge priznato da su ta predviđanja bila spekulacije. A te je spekulacije nobelovac vješto iskoristio da za svoj Institut za energiju i resurse u Delhiju dobije što više novca iz inozemstva.

Dakle – novac! I protivnici Al Gorea tvrde kako njegov planetarni spektakl protiv navodnog globalnog zagrijavanja nije poslužio ničemu drugome nego da se bogatstvvo bivšeg američkog predsjedničkog kandidata s milijun poveća na sto milijuna dolara. Srodnici u pohlepi, Amerikanac i Indijac srodnici su i po korupciji – obojica su povezana s nekim energetskim kompanijama u SAD-u. I kao što nobelovci lažu o pojavama koje utječu na sudbinu Zemlje i cijeloga čovječanstva, laže se i u drugim područjima s planetarnim dometima.

Lažni, nepostojeći novac, također proizveden iz pohlepe, kriv je za veliku svjetsku recesiju koja traje i danas. Sa sve autoritativnijih mjesta i od sve autoritativnijih ljudi čuju se optužbe protiv farmaceutskih i zdravstvenih lopova koji su zbog desetaka milijarda dolara prometa na lijekovima preuveličali opasnost od svinjske gripe. Prije nekoliko godina svijetom je na sličan način i sa sličnom svrhom “harala” i ptičja gripa. I dok se na jednoj strani radi profita i zastrašivanja ljudi smišljaju ili prenaglašavaju kojekakve pogibelji, na drugoj se strani, svim sredstvima i vještinama propagandnoga genija, stvaraju božanstva nade i spasa, kao što je američki predsjednik Barack Obama. Tolike su knjige o njemu napisane prije nego što je uopće počeo predsjednički posao.

Proglašen je pobjednikom u utrci s američkim i svjetskim nevoljama još prije utrke. Dobio je Nobelovu nagradu za mir premda Amerika vodi dva rata. On sam, njegova žena i djeca postali su predmet obožavanja posve neovisno o učincima njegove politike te je očito da je svrha dizajniranja toga mita idealiziranje osobe radi prikrivanja stvarnosti. Svi ti primjeri – od neprekidna plašenja svijeta terorizmom, globalnim zagrijavanjem, ptičjom i svinjskom gripom do posvećenja Obame – svjedoče kako su vladari svijeta izabrali strah, laž i grabež kao posljednja sredstva svoga opstanka i držanja pod kontrolom i u pokornosti svekolika čovječanstva. No mogu li pod nadzorom držati sebe? Može li pod nadzorom držati sebe svjetska elita koja nastoji što više izrabljivati zemlje s milijardama siromašnih, gladnih i bolesnih da bi ih podmićivala licemjernim sitnišem s humanitarnih priredaba?

Zar umnažanje nepostojećih tisuća milijardi dolara koje je izazvalo svjetsku gospodarsku krizu i navješćivanje skorog otapanja leda s Himalaje ne graniči s ludilom? Zar nije poludio svijet koji preuveličava bolesti radi prodaje lijekova umjesto da usavršava lijekove kojima se bolesti liječe? Nisu li se kakva-takva duša i mozak svijeta potrošili do pomračenja? Ako ne znaju kamo idu oni koji svijet vode, kamo skupa s njima mogu stići oni koji im vjeruju pa ih slijede?