“Mi smo donedavno bili poput vatrogasaca bez vatre”, komentirao je rad Međunarodnog monetarnog fonda Christoph Rosenberg, šef centrale za srednju Europu i baltičke zemlje. MMF je osnovan nakon II. svjetskog rata s glavnim ciljem održavanja valutnih odnosa među euroatlantskim razvijenim zemljama.
Ubrzo je postao zadnja adresa pomoći za zemlje u razvoju s poteškoćama. Davao je kredite uz uvjete osiguranja fiskalne discipline i uvođenja elemenata tržišišnoga gospodarstva poput ukidanja carinskih barijera, klizajućeg tečaja valute...
Posebno je bio aktivan nakon devedesetih godina u postkomunističkim zemljama nametnuvši im fiskalnu disciplinu, potom u vrijeme krize meksičkog pezosa, te najviše tijekom azijske krize 1997. godine. Nisu se svima svidjeli uvjeti koje je nametao MMF. Rusija, Brazil i Argentina otplatili su kredite prije zadanog vremena optužujući MMF da je produžena ruka Amerike. Međutim, analitičari se slažu da je MMF usprkos bolnim rezovima, u zemljama poput Koreje, Meksika, Tajlanda i drugih, uspostavio solidan financijski sustav.
Gospodarski razvoj na globalnoj razini proteklih godina je umanjio važnost i ulogu MMF-a. Većina zemalja postizala je visoke stope rasta i nije bilo potrebe za njihovim kreditima. Prije šest godina MMF je plasirao 40 milijardi dolara kredita, a lani je taj iznos bio samo 1,9 milijardi dolara. Manje kredita znači i manje prihoda od kamata, pa su u MMF-u procijenili 400 milijuna dolara gubitaka do 2010. godine te planirali otpustiti 20 posto od 2900 zaposlenika.
Ove godine vraća se na scenu zbog gospodarske krize koja ima globalne razmjere pa MMF ponovo postaje mnogima važana institucija spasa. Odobren je kredit Islandu od 2 milijarde dolara, Ukrajini 16 milijardi i Mađarskoj 25 milijardi dolara. Prvi put je kredit odobren jednoj članici EU-a. Očekuje se još zahtjeva jer naglo padaju valute zemalja u razvoju i sve više tvrtki ima poteškoća servisirati kredite koje su uzimali s deviznom klauzulom u inozemstvu.
Pakistan, Bjelorusija, Turska, baltičke zemlje i Srbija također bi vrlo brzo mogle zatražiti pomoć. Vodstvo MMF-a je svjesno da današnja kriza traži hitne mjere, čemu se mora prilagoditi i njihovo poslovanje. To znači da nema vremena za dugotrajno pregovaranje i nametanje raznih uvjeta, nego se krediti odobravaju po kraćem postupku i uz manje zahtjeva. Mađarska je u rekordnom roku dobila 25 milijardi dolara, i to samo uz uvjet da smanji proračunski deficit od planiranih 2,9 na 2,6 posto BDP-a.
MMF ima na raspolaganju 250 milijardi dolara za interventno kreditiranje, što neće biti dovoljno za rješavanje svih potreba. Razvijene zemlje imaju previše svojih problema a da bi mogle osigurati nove depozite za kredite, pa bi se MMF trebao obratiti Kini ili zemljama sa zaradom od nafte, što ponovo otvara pitanje političkog utjecaja i kontrole.
Za donošenje odluka u MMF-u je potrebno 85 posto glasova s time da Amerika kao najveći ulagač ima kontrolnih 17 posto glasova. Kina ima samo 3 posto glasova i povećano ulaganje u MMF uvjetovat će većim utjecajem, a tim se reformama najviše opiru Engleska, Francuska i Njemačka. Očito je da se MMF vraća na svjetsku gospodarsku i političku pozornicu, ali s namjerom da bude manje eurooatlantska a više globalna institucija. Naši su političari poručili da Hrvatska nema potrebe obnoviti suradnju s MMF-om. Bilo bi dobro da budu u pravu!