Otkako mu je prije tri godine prestao mandat, bivši američki predsjednik George Bush gotovo se i ne viđa u javnosti, dok njegov prethodnik Bill Clinton često istupa, a njegov postpredsjednički angažman analitičari vrlo dobro ocjenjuju, posebno zakladu Globalna inicijativa koja je prije pola godine obilježila desetljeće rada, djelujući humanitarno širom svijeta, naročito pomažući oboljelima od side.
U Sloveniji se bivši predsjednik Milan Kučan jako angažirao uoči izbora kako bi Slovenija dobila i neku drugu mogućnost izbora, osim Janeza Janše, kojem se sudi u aferi Patria. To su samo neki primjeri djelovanja bivših predsjednika pa je možda dobro što se otvorila rasprava o tome kakvu bi ulogu bivši predsjednik trebao imati u nas. Zasad je ta rasprava, nažalost, obilježena ponajviše time voli li netko zasad jedinog bivšeg hrvatskog predsjednika Stipu Mesića i kako ocjenjuje njegovo djelovanje, a njegov nasljednik na Pantovčaku raspravu je raspalio izjavom koja zvuči jako popularno. “Kad mnogi gladuju, legitimno se pitati je li nam potreban ured bivšeg predsjednika”, rekao je predsjednik Ivo Josipović i time izazvao lavinu komentara, a u intervjuu tjedniku Forum tu izjavu ponavlja: “Zaboravlja Mesić da je danas, kada mnogi gladuju, legitimno propitivati svaki trošak.”
Ipak, u istom razgovoru predsjednik upozorava i da “rastuće siromaštvo ne dopušta da se povede rasprava koja nije samo rasprava o novcu”, upozoravajući kako je možda trebalo razmisliti o ukidanju povlaštenih mirovina sucima Ustavnog suda jer povlašteni uvjeti štite njihovu neovisnost. Tu onda novac valjda više ne bi bio problem, dok je novac za Mesićev ured mnogima trn u oku. Premijer Zoran Milanović odmah je reagirao i iz Vlade se najavljuje ograničenje roka trajanja prava bivšeg predsjednika na ured na pet godina. Time će država svakako uštedjeti nešto novca. Mesić kaže kako je lani potrošio otprilike 800.000 kuna.
No, možda je ipak, kad se sve zbroji, u pitanju jedan od populističkih poteza koji zvuče dobro i štedljivo, ali pomalo podsjećaju na štednju na aromatiziranoj vodi u državnim tijelima koju je proglasila bivša premijerka Jadranka Kosor. Nešto se svakako uštedjelo ako se sad svuda pije voda iz slavine, a vodu u vrču nude i u uredu predsjednika na Pantovčaku, ali novac iz državne blagajne ipak ne curi ponajviše kroz vodu s okusom jagode pa ni kroz pravo bivšeg predsjednika na vozača, čuvara i dva službenika. U zemlji u kojoj se osam posto društvenog bruto proizvoda, prema procjeni Svjetske banke, ostvaruje daleko od očiju poreznika, u sivom ili crnom sektoru, kako vam drago, očito ima puno efikasnijih načina za ozdravljenje državne blagajne. A bivšeg predsjednika, tko god on bio, treba ipak poštovati, i zbog toga jer je bio šef države. Svaki od predsjednika imat će nakon mandata ulogu koju i inače zauzima svojom osobnošću, netko će biti poput Clintona, drugi poput Busha, pa bi i Mesić vjerojatno bio takav kakav jest i da nema ured u Grškovićevoj i svejedno bi, kako i sam kaže, sebi stvarao neprijatelje. A sigurno je i da bi ionako bio zanimljiv medijima jer mu hrabrosti ne nedostaje...
Silvana, kada si toliko benevolentna naspram bivšega i njegovih bog ti jadan \'\'silnih zasluga\'\' za RH uzmi si ga doma za osobnog životnog mentora i zasigurno ćeš postići sjajnu neradničku, ali svakako demagošku karijeru ...