Mnogima je današnju Mađarsku teško usporediti s onom Mađarskom koju su u posljednjoj fazi istočnoeuropskog komunizma poznavali kao generatora demokratskih promjena. Danas je sve drukčije. Izvjestitelj Europske unije Hannes Swoboda uime socijaldemokratske frakcije u Europskom je parlamentu izrazio zabrinutost što će sljedeća predsjedateljica Unije biti zemlja u kojoj se, osobito nakon posljednjih izbora na kojima je stranka desnog centra Fidesz Viktora Orbana osvojila dvotrećinsku većinu, uporno šire populizam i nacionalizam. S vremena na vrijeme čak planu i romske nastambe. U Uniji se pribojavaju da bi sve to moglo negativno utjecati na mađarsko okruženje. Danas veliki politički utjecaj u zemlji ima nacionalistički Jobbik (Stranka za bolju Mađarsku), a marševi i mimohodi paravojnih formacija poput Mađarske garde postali su svakodnevna pojava.
Paul Lendvai, poznati mađarski novinar i pisac, koji desetljećima živi u Beču, a Mađarsku još uvijek smatra svojom domovinom, opisao je u svojoj najnovijoj knjizi “Proigrane šanse moje zemlje“ na dramatičan način oživljavanje nacionalizma. Time je na sebe navukao mržnju i bijes radikalnih nacionalista. Lendvai ima sada čak razloga da strahuje za vlastitu sigurnost. Pri predstavljanju njegove knjige u Zürichu došlo je do demonstracija pripadnika nacionalistički nastrojenog mađarskog Svjetskog kongresa. Prezentacija njegove knjige u Frankfurtu otkazana je u posljednji trenutak jer je postojala bojazan od podmetanja eksplozivne naprave, a njemačka je policija zamolila da se prezentacija otkaže navodeći kao razlog to što zbog stanja pune pripravnosti u slučaju obrane od terorizma nemaju dovoljno specijaliziranog osoblja da pisca zaštite.
Premijer Viktor Orban, koji je 1989. kao jedan od najmlađih političara, u trapericama i s bradom, na budimpeštanskom Trgu junaka najavio dolazak demokracije, više nije onaj isti Viktor Orban. Danas je traperice zamijenio kravatom, ne nosi više bradu, ali očito odražava čežnju stanovništva za “snažnim vođom“.
Mađarska, nekadašnji investicijski raj, danas je suočena s nezaposlenošću, s golemim deficitom. Ali to možda i nije glavni razlog unutarnjih sukoba. U ionako napetoj atmosferi Orbanove Mađarske stalno se u javnosti potpiruje ogorčenje zbog “sramotnog diktata“ u Trianonu, nakon kojeg je 1919. tadašnja Mađarska izgubila dvije trećina teritorija.
S druge pak strane povjesničari uvijek nanovo ističu da zemlja za vrijeme Drugog Svjetskog rata nije bila samo žrtva nego i počinitelj. Nedavno je iz Amerike stigla tužba onih rijetkih mađarskih Židova koji su preživjeli holokaust. Oni traže milijunske odštete od željeznica (MAV) koje su za samo dva mjeseca 450.000 mađarskih Židova prevezle u logore smrti. Zahtjev za milijunsku odštetu stigao je u trenutku kada u Orbanovoj Mađarskoj buja antisemitizam, svodi se tek na puki salonski delikt – čak se i u obrazovanim krugovima Židove doživljava kao neko “strano tijelo“.
Hannes Swoboda ? Nije li to onaj masončina ,Miloševićev pajdo? Mađari u dva mjeseca u smrt deportirali 450 000 Židova a Hrvatima se insinuira antisemitizam? Bože moj....